Imam dijete od 3 godine i 9 mjeseci Ako mu počnem oblačiti majicu ne on mora dati ruku tako i s hlačama. Ujutro se budi nervozan te plače i centra. Pitam ga zašto plačeš? On: Ne plačem. Ako otvorim vrata on ih zatvori pa otvori, ali počne plakati. Puno puta sam u žurbi i ne razmišljam i onda mi se to događa. Ali takav je svaki dan. Ujutro se budi i na večer liježe takav. Ne znam više što da radim. Nisam se do sad nikome obraćala. Da li bi ga trebala odvesti nekom specijalistu?
Draga mama,
navodite kako takva ponašanja Vašeg dječaka traju već neko vrijeme. Djetetovo cendranje samo je manifestacija njegovog nekog unutarnjeg stanja i da bi se smanjilo važno je razumjeti što to čini Vašeg dječaka nezadovoljnim. Prema svemu što ste naveli može se jasno vidjeti kako Vaš dječak ima povećanu potrebu za time da on ima kontrolu – da on nešto odluči, da on kontrolira situaciju. Pitam se što bi moglo potaknuti njegovo nezadovoljstvo i osjećaj da nema dovoljno kontrole pa ju kroz ponašanja koja ste opisali pokušava imati. Razmislite što se događa ili dogodilo u dječakovoj okolini prije nego što su počela takva ponašanja, a da je za njega to važno i da na to ne može utjecati.
Može se raditi o nekim većim i jasnijim situacijama (npr. roditelj puno radi pa nedostaje djetetu, netko u djetetovoj neposrednoj okolini ima neki veći problem i često je pod stresom, dogodio se neki gubitak u obitelji…) ili to mogu biti situacije kojima uobičajeno ne pridajemo veliko značenje, ali za dijete mogu biti jako značajne (npr. dogodila se neka promjena u djetetovoj dnevnoj rutini, u vrtiću je promijenio skupinu/tetu/prostoriju…). U svakom slučaju, kada dijete ima nezadovoljen osjećaj kontrole nad time što mu se događa u životu može ga može pokušati nadomjestiti time što će htjeti povećati kontrolu upravo koristeći ponašanja koja i Vi opisujete. Kako biste olakšali svom mališanu važno je da mu se u svakodnevici pojača osjećaj kontrole i predvidivosti što će mu učvrstiti i osjećaj sigurnosti koji je djeci izuzetno bitan. To možete činiti tako da u dajete jednostavne izbore (primjerene njegovoj dobi). Npr. želi li obući jednu ili drugu majicu, hoćete li prošetati po parku ili negdje drugdje… Kroz takve jednostavne izbore, dijete će se osjećati sposobnim i važnim jer mu dajete da bira te će imati manju potrebu za time da pokušava imati kontrolu u situacijama u kojima on ne bi trebao odlučivati. Vaše postavljanje granica treba biti jasno i dosljedno no djetetu se treba dati prostor za neku odluku, odnosno treba mu ponuditi dva izbora i reći mu da izabere jedno od toga. Dodatno, bilo bi dobro najavljivati mu neke značajnije stvari i prije nego što se dogode. Tako će moći biti opušteniji i osjećati se sigurnije.
Ukoliko želite još bolje razumjeti svoje dijete i naći načine kako da mu se olakša slobodno se javite za savjetovanje.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom