Dječak (2) ne želi zaspati, viče, budi se, plače. Kako mu pomoći?

Obraćamo mu se, ali on kao da je još u snu, ne zna što bi, samo se dere, baca se, neće se umiriti. Poštovani. Imam sina starog godinu i 10 mjeseci.

shutterstock_1735801265.jpg

Poštovani Oduvijek je bio malo teži za zaspati, trebala sam ga nositi, pjevati mu, itd...no u zadnje vrijeme teže je nego inače. Neće nikako spavati, kad mu se počne spavati i kad vidim da je umoran krenem ga uspavati, ali on počne nekontrolirano plakati, vikati, bacati se...i baš kad treba zaspati, oči mu se počnu sklapati, on kao da se bori s time da ne zaspi ili kao da ne zna kako zaspati (ne znam kako bi to drugačije objasnila). Onda se odjednom razbudi i opet sve ispočetka. Ponekad pomogne kad ga provozamo u autu, ali opet ne možemo stalno ni tako, a usred noći se zna probuditi i tako jako plakati, vikati, kao da je još u polusnu. Obraćamo mu se, ali on kao da je još u snu, ne zna što bi, samo se dere, baca se, neće se umiriti. Mi smo to pripisali zubićima posto mu sad izbijaju očnjaci, i on stvarno oduvijek ima problema kad mu zubići izbijaju, ali sad stvarno više ne znamo što nam je činiti. Dječak također slabo i jede, treba ga se dosta siliti i nekako zaigrati da bi on nešto pojeo, a i to je jako malo što pojede. Ima oko 11, 12 kg. Molim vas savjet u vezi spavanja, jer stvarno više ne znam što da radim, ništa ne pomaže. Puno hvala na odgovoru i lijep pozdrav. N.

Poštovana,

Vidim da kod Vas osim poteškoća spavanja postoje i poteškoće prehrane. Zdravo spavanje je rezultat pridržavanja određenih pravila o kojima smo dosta pisali na ovom portalu, pa sugeriram da pročitate naše prethodne odgovore, jer će vam oni pomoći da uspostavite naviku ispravnog odlaska na počinak.

Neutješan plač, uz viku, a bez pravog razbuđvanja je noćna mora, rezultat uzbudljivih dnevnih događaja i normalna je pojava koja će vremenom spontano isčeznuti. Dovoljno je da nježno zagrlite dijete, zaljuljate ga, pjevušite mu nešto i ono će ubrzo ponovo usniti.

I pravilna prehrana je navika, a bilo bi dobro da i tu uvedete određena pravila, od vremena obroka, raznovrsnosti hrane, poticanja samostalnosti u jelu te izbjegavanja hranjenja kroz igru.

Ukoliko budete i dalje nesigurni da li ispravno postupate potražite pomoć kliničkog psihologa.

Dr. Matilda Kovač Šižgorić
spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije

Poliklinika za dječje bolesti Sabol