To traje i po dva tri sata, neutješno plače, ne može mu se ni na koji način skrenuti pažnja na nešto drugo, a da ne kažem utješiti ga lijepim riječima, maženjem, igranjem i sl. Prije toga je prebolio virozu, popraćenu s povraćanjem i visokom temperaturom. Dva puta se dogodilo da je povraćao za vrijeme noćnog spavanja, te ga je to naglo probudilo iz sna. Kada se u snu probudi i kada primijeti da je u svom krevetiću ili u našem krevetu, nebitno da li je dan ili noć, iste sekunde počne plakati i pokušava sići s kreveta, odnosno izaći iz svoga krevetića. Možda je bitno napomenuti da se rodio u 29. tjednu trudnoće i da je bio skoro tri mjeseca u bolnici, prvo u inkubatoru, a kasnije u normalnom krevetiću. Sve je završilo bez posljedica, jedino što idemo kod fizioterapeuta jedanput tjedno radi vježbi i ubrzavanja procesa hodanja.Do sada nije pokazivao nikakvo nezadovoljstvo kad bi išao na spavanje, to su bile jako rijetke situacije. Povremena buđenja su bila pod normalno, ali ništa ni približno ovome. Obasipan je s puno pažnje i stalno sam s njim. Sada je odbacio i dudu i jako je rijetko stavlja, a prije nismo mogli zamisliti spavanje bez dude. Sve ove nagle promjene nastupile su u zadnjih sedam dana, pa vas stoga molim ako nam možete pomoći i dati nekakav odgovor o čemu bi se moglo raditi. Unaprijed hvala, Mihaela
Draga mama,
čini se kako Vaš dječak, zbog neugodnog iskustva koje je imao tijekom viroze, sada ima strah od odlaska na spavanje. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog povraćanja može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumijeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.
Uz to, znamo koliko je djeci važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posbno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da želite da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne "prepusti" spavanju. Kao što ste i sami naveli, tada ga je teško umiriti. Ipak, vjerujem da će uz Vašu pažnju, ljubav i zadovoljavanje osjećaja sigurnosti te vremenski odmak od tog stresnog razdoblja, Vaš dječak malo po malo ipak uspijevati opustiti se navečer i lakše zaspati.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom