Želim subjektivne savjete, stoga sam ih odlučila potražiti ovdje. Naime, u vezi sam već 3,5 godine s dečkom koji mi je prije toga bio dogogodišnji najbolji prijatelj. U tom razdoblju sam bila u vezi s njegovim najboljim prijateljem, zaljubila sam se do ušiju i s njim sam spavala prvi put. Kako je došlo do nekih razmirica, posvađali smo se, i naša je priča ostala nedovršena a meni je donjela prvu ljubavnu bol koja je trajala punih godinu dana. Tada je došao moj najbolji prijatelj i rekao da je već dugo zaljubljen u mene. Nisam to mogla prihvatiti stoga se naše prijateljstvo prekinulo, no nakon pola godine našli smo se pijani na novoj godini i završili zajedno. Nakon mjesec dana rasprave, odlučili smo se za vezu koja i dan danas traje. Isprva je bilo super, seks je bio fantastičan, jednostavno sam uvijek htjela još i još. Tu su onda počeli njegovi prvi ljubomorni ispadi koji su uvijek imali, neznam kako bih to nazvala, ali bili su užasni, s drekom koju ne možete zamisliti, trpila sam to godinu dana, i vezu sam prekinula, ali na dva mjeseca. Pomirili smo se, i od tada takvih ispada gotovo da i nema. On ima strašan temperament, pun je niskog samopoštovanja, dok sam ja u potpuno obrnutoj situaciji. Jako sam vesela i uvijek nasmijana, dok njega najmanja sitnica može dovesti do razbijanja svega što vidi oko sebe. Prije mjesec dana imala sam s njim razgovor o tome nakon što sam pročitala pjesmu Pabla Nerude "Lagano umire onaj" http://www.bolji-zivot.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=349 koja mi je promjenila čitavo razmišljanje o životu. Rekla sam mu kako smatram kako koči moju sreću i da mislim da ja ovako više ne mogu. Razgovor je završio njegovim suzama, a ja sam naravno opet popustila. Moj još veći problem je što smatram da ja onog dečka, koji je ujedno i njegov najbolji prijatelj, nisam preljela, unatoč tolikim godinama. Ne prođe dan da ne pomislim na njega, a kad ga vidim, cijeli mi se svijet sruši, i po srkivečki plačem ko budala misleći kako vjerujem da je on jedina osoba uz koju bi ja mogla biti sretna. Isto tako, smatram da i on mene gleda na isti način, ali ipak sam ja sad cura njegovog najboljeg prijatelja. Možda ćete reći da si umišljam, ali to mi i kažu prijateljice, jer kad smo zajedno vani on ne skida pogled smene, a i odbija razgovarati samnom, kao što i ja odbijam s njim. Kad se sretnemo oboma nam je osmijeh od uha do uha, ne znam kako je to njemu, ali mene to užasno boli.... S mojim dečkom imam puno problema, kako ovakvih, tako i seksualnih. Počela sam sada raditi uz studiranje, tako da jedva imam vremena za njega, rijetko se vidimo što mi sasvim super odgovara. Ne da mi se ljubit s njim, a kamoli raditi nešto intimnije. Pa čak i kada se to dogodi, učinim to potpuno ne zainteresirano, čisto da bih njega zadovoljila (na neki način). Njegov se život previše svodi na mene i velika sam mu podrška u životu. Mislim da me previše voli, a prekid samnom mu je vjerujem najgora noćna mora. U onom razdoblju kad smo prekinuli smršavio je 10kg, i bio je non stop depresivan, dok su meni to bili najbolji dani u posljednje 3 godine. Ostaviti ga je jedino rješenje, al ja stvarno ne znam kako da ja to napravim...

Molim vas, recite mi nešto što bilo relativno ok, iako sumnjam da postoji lagan način kako doći do toga... hvala vam puno!!