za pocetak, pozdrav svima. i unaprijed hvala svakome tko izdvojji svoje vrijeme da mi malo olaksa cijelu situaciju. trenutnno sam u vezi s momkom skoro godinu dana.. a vec mjesec dana odrzavamo vezu na daljinu.. ja imam 20 god, a on 23... trenutno je na drugom kontinentu, vraca se za 1 ipo mjesec.. sve stima. dok je jos bio u svom gradu, dok nije posao na drugi kontinent.. culi smo se svakodnevno, pricali stalno.. obavezno 2 sata prije spavanja.. sad kako je tamo, posalje poruku svaki dan, svaki drugi. kad uhvati vremena. cijelo smo ljeto bili skupa, doslovno smo zivjeli zajedno. i u kratkom roku se zblizili i toliko se upoznali. jos uz to, skupa smo radili u kaficu.. prosli smo kroz dosta teskih situacija, ali uvijek smo bili skupa u svemu. mene ova daljina ubija.. neizmjerno mu vjerujem, dao mi je toliko povoda da ne sumnjam u nas. imala sam propalu vezu prije njega.. pa mi je teze bilo otvoriti se..ali svojom paznjom uspio me osvojiti. poanta ovog pisanja je.. htjela bih da mi recete je li normalan strah kad smo razdvojeni? ima li netko iskustva? nije to onaj strah da ce poci za drugom.. nego neki tupi strah je tu.. fali mi, fali da dijeli najobicnije trenutke sa mnom.. ne mogu cesto po noci spavati, koliko mi je potreban. vjerujem u nas.. i samo cekam da mi dode. i onda ga ne pustam. jos da napisem, na putovanju je jer to obozava.. trebala sam i ja ici, ali dogodilo se par stvari koje su nam narusili planovi. a on je to putovanje planirao sa prijateljem ima dosta dugo. a ja zelim da je sretan, a daljinu cemo prevazici. stvarno bi mi puno znacilo da mi netko napise ako se nasao u ovakvoj situaciji.. ili bilo kakav savjet. hvala svima i lijep pozdrav!