Volim svog dečka s kojim sam tek godinu i 7 mjeseci, on je poprilično jednostavan, njemu ništa nije problem i vrlo sam rano uselila u njegov stan, bilo je nekako brzo ali sasvim prirodno, ja živim sa roditeljima a on ima svoj stan. ubrzo nakon što sam se uselila, sam bila prisljena dati otkaz jer mi je ostalo puno ispita, pa sam tako nekako počela ovisiti o svom dragom.Meni je sve to bilo strašno neugodno i jako sam opterećena time, pogotovo zato jer su moji roditelji u lošoj financijskoj situaciji pa mi sve manje pomažu. Uglavnom takva vam je slika našeg odnosa sa tehničke strane, jako ga volim i prekrasna je osoba, trudi se oko mene i čini me sretnom, njemu novac nije problem, i nekako sam to prihvatila, sama sam sebi rekla kako je ovih godinu dana život na dug i planiram mu vratiti sve to. Razlog zbog kojeg pišem sve ovo je situacija od prije par sati u kojoj je dragom stigao povrat poreza i on mi je uzao papir iz ruke i kao ja to ne smijem vidjeti jer tu piše kolika su mu godišnja primanja?!! i ugl, da skratim, mi planiramo obitelj i ja ga doživljavam kao produžetak sebe, obožavam njegove roditelje, moji obožavaju njega. a on mi u objašnjenju na to što je rekao kaže sljedeće"pa nije dobro da ljudi znaju kolika im je plaća, to stvara prepreke u međuljudskim odnosima" dakle rekao mi je nešto što bi rekao nekom znatiželjnom kolegi s posla, svojoj budućoj ženi..dijelim s njim jutra, i dane, dijelim svaku misao i onda shvatim da on namjerno krije svoja primanja..za koja već znam kolika su jer mi je dao svoju karticu kada nije imao gotovine da kupim neke stvari u dućanu, ..i rekla sam mu da znam..i da kakve veze ima sve to..i upravo o tome se radi, čemu sve to? čemu to prikrivanje, plaća mu je nešto veća od plaće mog oca..al čemu to? i tako nekada mi zna prešutiti neke detalje koji bi me uzrujali, a ja imam kratak fitilj i sve to doživljavam kao neki oblik laganja i skrivanja i zbog toga preispitujem našu vezu. kako da mu objasnim bez svađe u čemu je problem oko svega toga, jer on ne razumije. on se ponaša kao da je sve u redu, a meni se ne ide njemu u krevet. volim ga, obožavam ga, dijelim baš sve i svašta s njim, dali previše tražim? samo bih voljela da mi objasni. a on se samo izgubi i nestane iz svega toga, pa ako inzistiram dođe do svađe i onda sam ja kriva. tako je slično bilo i sa njegovom bivšom, nije ju htio ni spomenuti pa se išao naći s njom a meni je rekao da je sa frendom bio na kavi,. pa sam nekako slučajno saznala i konfrontirala ga..ali obećao je da neće više, al djabe sve..kada imam taj problem s povjerenjem..pa sada svaki put kada kasni doma, msilim da je s njom..stoga sam ga tražila da prekine sve odnose s njom i osjećam se krivom zbog toga, al sve mi je bilo čudno. ja bi nju zvala na pizzu kod nas, a ona nije htjela doći i tako neke skroz čudne situacije koje od mene stvaraju baš čudovište. možda sam previše sama sa sobom i svojim mislima, ali kako da ostanem smirena a rješim stvari koje mi smetaju, kako izreći nešto i još bolje kako ga uvjeriti d ami može reći sve??