volim bivseg dečka..zalosno ali istinito... neznam dal on josh ista osjeca prema meni.. ipak ... medju nama josh uvijek postoji neka iskrica... nazalost... on ce na jesen u zagreb i tamo na faks...a ja ostajem ovdje... vec mi je prije rekao da veze na daljinu ne funkcioniraju..da on to najbolje zna jer sam ga ja upravo zbog toga i prije ostavila.. tada nazalost nisam shavacala sta sam imala..bila sam nesto mlada..nisam zeljela neku obavezu iii neku ozbiljniju vezu..nisam se ni trudila da bi ta veza uspjela..bila sam veoma sebična... nase spojeve puno puta sam odgadjala sa nekim smjesnim isprikama... no shvatila sam da sa kime god cu biti uvijek cu misliti samo na njega.. sada bih zeljela opet sve to vratiti..i napokon biti sretna.... tada sam imala srece...ali pameti nazalost bash i ne =(

i znam da puno toga u zivotu sam pogresno napravila... al najveca pogreska je zasigurno sto sam ostavila njega .. mozda i ima pravo sto se opet ne zeli upustati u nista sa mnom .... ionako nisam toga vrijedna..

sta vi mislite o svemu?