Ukratko. Bila sam u braku 17 godina sa mužem alkoholičarem. Naišla sam na muškarca koji je bio moj san. Razvela sam se ,on također i živimo ,recimo zajedno ,već 5 godina. Moja su ga djeca prihvatila,roditelji također, Dobar mi je ali,naravno daleko od toga kakav je bio na početku.Volim ga,no sve ima više stvari koje mi kod njega smetaju. Međutim,ne mogu niti zamisliti da sam ponovno sama i da djeci ponovno moram objašnjavati zašto sam ga ostavila. U vlastitoj sam zamci,volim ga jer mi je dobar meni i djeci i u svemu mi pomaže.Ali,ne sviđa mi se njegov izgled,previše puši,malo je naporan i nisam sigurna da je moj drugi izbor dobar i da me ispunjava. Više me nekako prazni. Što da radim? Djeca su velika,ali su sinovi i ne želim im više nikakve traume u životu priredit. Pomozite ako znate što da napravim. Još sam mlada a nemam rješenja.