U vrlo sam velikoj i nadasve teškoj nedoumici. Mjesecima sve češće razmišljam o razvodu. 13 godina sam u braku i imamo 1 prekrasno dijete koje mi nadopunjava svu ljubav koju mi muž uskraćuje. On niti ne zna da se u mojoj glavi već odvija cijeli roman o razvodu. Najgore od svega je da me pitate za razlog zbog čega me moj brak više ne zadovoljava ni sama vam ne bih znala reći odgovor. Došla sam do faze da se više ujutro ne budim sretna i zadovoljna. Posao mi je najbolji dokaz da mi je bolje tamo nego kod kuće. Muž me ne tuče, ne vara, ne psuje, čak ni ne pije, ne izlazi s društvom, pomaže u kućanstvu. Netko bi sve dao da je na mom mjestu. Ali osjećam se nekako zarobljena. Ima stvari koje mu ne odgovaraju kako ih interpretiram u društvu jer on svoju intimu čuva samo za sebe. Čak i da zna da kao anonimna osoba ovdje tražim savjet rekao bi mi da nisam normalna. Nekako nisam prošla puno toga u životu jer sam se mlada udala. Bojim se da to sad izlazi na vidjelo i da patim zbog toga. Najgore od svega je što ne mogu znati kakav bi me život čekao nakon razvoda, da li bih se kajala, što bi se promijenilo i da li bih na kraju krajeva uopće našla svoje unutarnje zadovoljstvo. Mučim se što ne znam točno ni sama što želim. Možda sam se jednostavno ohladila od muža. Da li je to dovoljan razlog za razvod ili griješim dušu što tražim nešto više, nešto bolje? Molim iskreni savjet.