U vezi sam sa deckom vec 3 godine, od moje srednje, njemu je 20 godina, meni 18. On studira farmaciju, ja zavrsavam ekonomsku skolu. Razgovarali smo o braku (kako to vec ide i kroz salu) i on je stvarno ozbiljan u namjeri da me ozeni i to sto prije. Divan je, pazljiv, razuman, savrsen stvarno. I volim ga, previse, ne bih se mogla zamisliti bez njega. Ja ipak mislim da je prerano za takvo nesto, iako smo dugo u vezi. Rekla sam mu da zelim studirati (knjizevnost) i da prije toga necu da o tome razmisljam, jer ne zelim da u po frke rodim dijete i prekinem sa studiranjem, hocu da sve ide postepeno i da se nazivim do 24-25. Ne znam da li ce se on uvrijediti zato sto mi je obrazovanje na prvom mjestu, to mi nece ni reci, samo ne zelim da pomisli da ne zelim biti sa njim ili tako nesto, vec jednostavno zelim da sve ide glatko i da svaka promjena dodje u svoje vrijeme i da sam premlada za takvo sto.