U vezi sam oko četiri mjeseca. Oboje smo u kasnim dvadesetima. Muči me ponašanje mog dečka. Svaki put kada se vidimo ja prva potičem poljubac, zagrljaj, priču, on se tek poslije opusti pa me zna zagrliti i poljubiti. Kada šetamo gradom nikad se nije sjetio mene prvi primiti za ruku, zagrliti, sve je na moj poticaj. Kad odemo na piće, možemo tako satima sjediti i šutiti da ja ne pričam. Ne znam koliko je to ponašanje uobičajno, da li su četiri mjeseca premali period da se čovjek opusti? Ispočetka nisam obraćala pažnju na to, smatrala sam da se tek upoznajemo, sad mi postaje neobično kad se nađemo. Najradije bih prvi sat vremena kad se vidimo preskočila. Uz to, on nikad nije prvi rekao da mu falim, nije izgovorio da me voli, ali opet daje mi do znanja da bi htio biti sa mnom, ima planove u vezi viđanja i slično. Probala sam razgovarati o tome, on okrene na šalu. Kaže da su se uvijek cure trudile više oko njega i da to njemu bolje odgovara. Strastveni smo oboje, slažemo se dobro, imamo podjednaka razmišljanja, ali mi nedostaju njegovi prvi koraci u tim nekim stvarima i to me rastužuje. Kako da ga potaknem da se on pokrene? Mislite li da ga trebam poticati i imati strpljenja za njega? Koje je vaše mišljenje zašto se tako ponaša? Svaki savjet cijenim. Hvala vam.