U novoj sam vezi...ajmo reci novoj, jer traje evo skoro vec tri mjeseca. Moja veza je nastala iz jednog duzeg prijateljstva. Problem nije u mome decku nego u meni...nakon niza proplaih veza i ljubavi ovo mi je prva koja se stvarno cini stabilnom i mozda je prerano za rec ali mislim da je to to. On je prema meni stvarno dobar, postuje me, uvijek je tu, pokazuje mi da me voli i rijecima i dijelima i stvarno nemam primjedbe na njega. Moj problem je taj sto ja stalno razmisljam da nesto nije uredu,da me danas mozda prestao voljet, da me ne zeli ljubit i grlit kao prije, da me ne zeli vidjet, druzit se samnom i slicno, stalno brijem da nesta nije uredu iako on to porice svim svojim djelima jer on stvarno sve to radi...i grli me i ljubi i radi apsolutno sve al ja ne znam zasto ja opet brijem suprotno. Onda nekad tako puknem na njega i krenem mu prigovarat zasto me bas u tom trenu nije poljubio i takve stvari...njemu to ne bude jasno i onda mu bude zao jer misli da je kriv sto naravno nije,ja se onda sto godina ispricavam i on mi kaze da je sve uredu, ali mislim da bi mu jako brzo mogla dignit tlak sa takvim svojim ispadima i da bi me mogao ostavit. Pocela sam se smatrat nenormalnom osobom,i ne znam dal da trazim pomoc il sta,ili sam skepticna tako zbog svih propalih veza i svega. Jednostavno nije uredu da radim probleme tamo di ih nema,i da stalno smatram da je nesto lose a zapravo je dobro. Treba mi pomoc oko toga sto da ucinim sa sobom da to prestane i da se ja prestanem tako ponasat prema njemu jer nije to zasluzio, jer ga volim i ne zelim ga izgubit.