u braku sam vec 7 godina, nemamo djece, uzasno sam nesretna moj suprug non stop putuje, ne posvecuje mi paznju nimalo,sve sto zna uraditi za mene jest dati mi karticu da si nesto kupim,pa ode van s prijateljima, vec dugo nemamo odnose,ne radimo nista zajedno, jedinih pola sata koje provedemo zajedno je vrjeme rucka, vecera u gradu, vraca se kasno, pa se onda rano dize na posao itd. sve mi je to pocelo ici na zivce ima vec godinu dana, prva osoba koja mi je pomogla da bar malo ne mislim na svoju kucnu situaciju je njegov 3 godine mladji brat, u njemu sam nasla veliku utjehu tu je uvijek kad ga trebam, cak u posljednje vrjeme mislim da mi se SVIDJA, luda sam za tim njegovim finim ponasanjem, za njegovom njeznoscu, zagrljajem (cesto se zamiljam s njnim kako vodimo ljubav ili da se ljubimo) vjerojatno zato sto zudim za tim.ZNAM DA JE SVE TO GRESKA I DA BI SE TREBALA UDALJITI OD NJEGA, ALI STA DA RADIM? CIMU DA SE POSVETIM DA SI UBLAZIM MALO OVAJ PAKAO?RASTAVA?ILI DA POKUSAM NEKAKO VRATITI SVOG MUZA NATRAG,ALI KAKO?