U braku sam pola godine, nedavno sam postala majka.
U inezemstvo sam otisla zbog decka kojeg sam poznavala nekoliko mjeseci, trudna. Odlucila sam tu zivjeti sa njim misleci kako stvoriti divnu obitelj. Nalazim se u sredini u kojoj ne znam jezik i ne mogu se sama snalaziti. Moj odnos sa deckom, sadasnjim suprugom bio je "li la" cesto smo se znali posvadati u kojoj je doslo i do fizickog nasilja s muzeve strane. Svaki put sam prelazila preko svega u nadi da ce biti bolje. Od kad sam rodila stvari su postale jos gore. On je strasno bezobrazan prema meni. Na samom pocetku volio je vrijeme provoditi s djetetom, no s vremenom ga je proslo. Svade su sve cesce, u svakoj svadi dolazi i do nekog oblika tucnjave, odnosno s moje strane samoobrana. Suprug radi u 3 smjene cesto ga ili nema kod kuce ili prespava dan. Svoje slobodno vrijeme provodi na mobitelu, sto mene uzasno smeta i upozoravam ga na to, ali kod njega to nista ne mijenja. Kuca, dijete i on na mojoj su brizi, a on prica kako on radi pa se u slobodno vrijeme mora odmarati. Osjecam se vrlo usamljeno i nema nikakvog razumjevanja s njegove strane. Zeljela bih vise provodito vremena s njim, no on se bavi mobitelom, automobilom ili vec necim trecim. Kad god pokazem neko nezadovoljstvo i pokusavam mu objasniti da hocu da malo vise vremena posvecuje meni, odnosno bebi i meni, dolazi do svade. Iz dana u dan svade s istom razlogom, a kod njega to nista ne mijenja. Nekoliko puta sam vec izrazila zelju da se zelim vratiti kuci i da cu otici, no on na te rijeci poludi ne pokusavajuci nista kod sebe promjeniti. Njegova okolina prica kako je sasvim normalno za muskarce da se ne posvecuju puno djetetu i da muskarci mogu raditi sto ih je volja, a ja jednostavno moram prihvatiti situaciju takvu kakva je jer je to "normalno". Pa vas pitam drage zene, dali sam ja stvarno u krivu jer se svadam sa suprugom oko njegovog vremena provedenog na mobizelu i o njegovoj nezainteresiranosti. Ili ja zbog ovakvih stvari ipak imam pravo ulaziti u rasprave. On o rastavi ne zeli ni cuti. Sto mi je ciniti???
Nekad mislim da je jedino rijesenje dici ruku na sebe i spasiti se od ovog svijeta, ali za to nazalost nemam jos uvijek hrabrosti. Pogotovo od kad imam to malo nevino bice pored sebe.