U braku sam 3 godine,imamo jedno dijete.Ukupno smo zajedno 8 godina.Udala sam se iz ljubavi...mislila sam da je on „taj“...Sve je u braku podređeno njemu i njegovom poslu,od toga doduše živimo...ali...Ne mogu reći da ga ne volim, ali ne dobivam od njega sve što mi kao ženi treba. On stalno radi,ne mora, ali želi, jer mu je oduvijek posao bio i ostao na prvom mjestu. Među nama nema nježnosti, poljubaca, zagrljaja...nema ni vođenja ljubavi, samo čisti seks koji se događa sve rijeđe...od zadnjeg je prošlo 15 dana. Meni treba da me muž ujutro poljubi, da me zagrli,da mi kaže da me voli...da se osjećam kao žena,poželjno i voljeno. Već sam puno puta razgovarala s njim, onda me 2 dana poljubi i opet sve po starom.Prođe i po dva tjedna da se ne poljubimo...Oduvijek imam vrlo intenzivne snove i sve češće sanjam da sam u vezi s nekim drugim muškarcem i u snovima se osjećam voljeno...kao žena. Pokušala sam ja njega ljubiti,grliti...ali to je uvijek ostalo neuzvraćeno... Je li to razlog za rastavu? To nije moj trenutni hir ,ja se tako osjećam već 2 godine...Šta da radim? Boli me taj osjećaj praznine...Nadam se da će mi vaši savjeti pomoći...Ili je možda nemoguće da ti jedan muškarac pruži sve što je potrebno? Možda očekujem previše...Ne znam...