u braku 5 godina.. usponi i padovi,kao i svuda.. nema prevara alkohola ili kocke.. prilično uskladjeni u svemu zivimo solidan zivot..imamo djete.. e sad nas najveci problem je -svekrva. ne zivi blizu,ali jako nam se namece od početka.. oboje vec 5 godina pokusavamo joj objasniti da se suvise mjesa u nas zivot..svi razgovori sve je uzalud.. dodje na par dana unese strasan nemir i nesklad svojim postupcima i ponasanjem.. ja to ne zelim i necu vise trpiti.. posvadjala sam se s njom jako po drugi put tako "krvavo".. kap koja preljeva casu je bilo kad sam nasla u prostoriji predmert koji je trebao sluziti kao urok..u kuću na tom mjestu zaista ne ulazi nitko osim nas troje-dakle jasno je tko ga stavio.. osobno vjherujem u Boga i da je jaci od svih vradžbina... i ne bi bilo nista sporno da se sama nije otkrila pitanjem dal ja smatram da je bacila urok... muz koji je takodjer nesretan ali očito nedovoljno jak i sposoban da joj stane na rep se ljuti na mene poslije svega.. to me jako razočaralo kao njegovu suprugu i kao majku njegovog djeteta.. osjecala sam se posramljeno izdano i prevareno kad tako lako mi okrece ledja i smatra da je izmedju dvije vatre zbog mene.. rekla sam mu da je 5 godina dosta ovog zivota u braku za troje i neka bira.. i ja sam nečije djete imam mamu blizu nas koja nije ni blizu kao svekrva i nema posla sa nama i nikad se nije u nista umjesala.. nemoze me onda uvjeriti da njegova majka je sveta i bezgresna dobronamjeran kad je proslog Bozica ga nagovarala da mene stavi na psihijatriju a on se razvede i uzme djete.. zene,ja nisam očajna..i nisam slaba,,vrlo sam jaka zena i sposobna..samo sam htjel odrzati svoj brak i obitelj..i ostati sa covjekom kojeg volim očito više nego on mene..

sada više namam povjerenja u njega...

ne vjerujem više u ovaj brak.. sva moja ljubav je toliko se ohladila i na dobrom putu je da nestane...

mislim da za mene a ni djete nema srece vise ovdje...

razmisljam da odem,imam gdje i imam posao...

ali zelim svim silama zadrzati djete..

i tu nailazim na problem.. ja cu djete odvesti a on ce ga uzeti i drama ce početi.. bojim se da me nece lako pustiti jer vec znam njegov krakter i najavio je odavno ako odem da nikad nece mi dati da odvedem djete...

drage,dajte mi savjet kako se razvesti sto mirnije i pokusat mirnim putem dogovoriti skrbnistvo??