Trebam vase misljenje.

Imam 28 godina, zavrsila sam fax, imam dobar posao, moj decko isto, imam stan, znaci sve je u redu. Prije par tjedana decko me zaprosio (u vezi smo 3 i pol godine i jako smo sretni) i ja sam naravno pristala. No problem je moja prijateljica. Upoznala sam ju prije par godina kad sam pocela raditi, tehnicki sam joj sefica no uvijek smo se super slagale i odvajale poslovno od privatnog. Ona ima 42 godine i u vezi je oko 5 godina sa jednim muskarcem i stalno prica kako ce se vjencati uskoro no on ju jos nije nista pitao i zna mi se cesto zaliti da sto on ceka, da bi se ona udala.
Inace je ona super i oko svega se slazemo osim sto kad sam joj pokazala prsten i pitala ju zeli li mi biti kuma, ona je poludila da kao sta je meni, da sam premlada za brak, da zasto brzam, zasto ne bi uzivala u zivotu kao ona i skrasila se za jedno desetak godina. Na sto sam joj ja rekla kako to nije ono sto ja zelim, da zelim obitelj, sve sam si poslozila u zivotu i da je to sljedece nakon cega me optuzila da ja to radim samo zato sto je to tako drustveno prihvatljivo i da sam staromodna.
Ne razumijem. Prestala je sa mnom razgovarati i na poslu mi se samo obrati kad joj trebam potpisati nesto i to je to.
Sto vi mislite da se dogodilo? Da li je mozda ljubomorna? Tesko mi je to uopce pojmiti jer smo stvarno bile super i tesko mi je kad ona nije uz mene sad kad ju trebam. Stvarno ne znam zasto se odjednom okrenula? Sto vi mislite da bi trebala napraviti? Probala sam razgovarati s njom no ona jednostavno ne zeli, rekla je da sam glupa i da si unistavam mladost.

Ispricavam se na romanu i molim pomoc kako da se postavim prema njoj.zeljela bih ju razumijeti.