Tražim malu pomoć :) imam osjećaj kako mi svi prijatelji nisu objektivni, a više nisam ni ja! Upoznala sam jednog momka prije 3 godine na faksu, bili smo super frendovi, svaki dan zajedno, bilo je tu i neke kemije ( koju tada nisam htjela sama sebi priznati jer sam bila u "sretnoj vezi") sve dok on nije prohodao s jednom curom i jednostavno nestao na dvije godine( stalno je bio s njom, ona mu se cak i uselila u stan, ekipa se promijenila...)...Nakon par mjeseci sreli smo se, sjeli na duuugu kavu i rekao mi je kako su prekinuli, kako je bio jako glup i da je trebao napraviti prije 3 godine jedan drugi pametniji korak...Obaveze na faksu su nas opet spojile, počeli smo se povremeno nalaziti na kavama, otišli koji put van, na tekme, u muzeje itd...i ja sam se zaljubila :) ne mislim ništa forsati jer znam kako je to kada prekineš dugu vezu u koju si toliko uložio i ostaneš na kraju povrijeđen ( onaj osjećaj izgubljenosti u kojem ni sam ne znaš što više želiš). Mislim nastaviti ta druženja, jer imamo stvarno jako puno zajedničkih interesa, vrijednosti, stavova i planova a i uvijek mi je predivno u njegovom društvu...Oduvijek je bio pažljiv prema meni, stvarno ima predivne manire i imam neki osjećaj da nešto želi ali kao da nije spreman...Ali ono što mene muči - možda sam jednostavno umislila u glavi tu svu pažnju s njegove strane jer je toliko divan i očarao me. Ali onda se sjetim kako me najviše obara kada primjetim kako me u društvu gleda i smješka mi se, kada s tolikim zanimanjem želi znati sve o meni, a da ne kažem kako je bio presretan kada sam prekinula svoju vezu ( koja btw nije vrijedna ni spomena :P ) i još uvijek povremeno pita jesam se čula s tim dečkom, jel ima tko novi i sl. ( i uvijek takva tema završi s njegovim veselim odgovorom- znači još uvijek si mi slobodna) ...Jednostavno pitanje- kako ću više znati da to nije sve samo prijateljski već tu može biti i nešto više... :) krenula sam taktikom- bit ću pristupačna, održavat ću takva druženja, upoznala sam njegove frendove ( koji su me odlično prihvatili), ali do kada ostati samo na takvim druženjima - ja bi htjela još nastaviti samo tako polako jer znam da mu je teško zbog prekida, ali svi moji prijatelji forsiraju da više napravim neki sljedeći korak jer bi mogla neka druga uletiti u cijelu priču i ja ću onda ostati povrijeđena...ali moje mišljenje je, da nema ništa ljepše nego vezu započeti s jednim divnim prijateljstvom kroz koje ćemo se tako dobro upoznati...stoga - krenuti u akciju( kroz neko određeno vrijeme) ili se lupiti po glavi i priznati si kako je cijela priča samo bajka u mojoj glavi ??