Studenti smo, volimo se i u ozbiljnoj smo vezi u kojoj sve funkcionira, ali jučer smo se posvađali i ja iskreno ne znam kako postupiti. Zato, pomozite sa savjetima. Ovaj cijeli tjedan me zanemario zbog prijatelja, s kojima je proveo svaku večer u stanu. Nazvao me jednom, ali to je bilo brzinski, među frendovima i od tog razgovora ništa. Vidjeli smo se dva puta, i to sam ja inicirala, a živimo u istom gradu. Inače nemamo problem sa sastajanjem, dosad je sve bilo ok. Okupirala sam se drugim stvarima, ali svejedno mislim na njega budući da mi nedostaje, a pogodilo me jer ne izgleda kao da je i njemu bilo tako. Problem je u tome što se ovaj tjedan osjećam psihički loše, jako depresivno i na neki način mi je potrebna njegova blizina. Budući da se nismo viđali, on nema pojma o tome, i povrijedilo me što me nije mogao nazvati još koji put, čisto da čuje kako sam, što radim, što se samnom događa sve te dane. Budući da sam bila u depresivnom raspoloženju, i stalno mislila na njega, počela sam se prisjećati nekih naših problema iz prošlosti, na početku veze, koje smo riješili, a sad su mi se opet vrzmali po glavi. U subotu navečer sam sa prijateljima bila kod njega (dog. smo se da on dođe kod mene, ali me kasnije pozvao da ja dođem kod njih) , i sve bi bilo ok da on nije radio neke greškice cijelu večer zbog kojih je ispadalo da ne mari za moje osjećaje, neću sad duljiti i pisati što, ali su to sitnice koje su me ipak pogodile. Naljutio me i s tim što troši novce na gluposti, i onda kad mu nestane uzima od mene, što sam ja bez beda davala, znajući da je u lošijem financijskom stanju i misleći da mu stvarno treba za osnovne stvari. Budala sam. U tim trenucima mi se sve nakupilo i htjela sam samo biti što dalje od njega. On je shvatio da me s nečim povrijedio i sutradan ujutro me pitao što nije u redu. Rekla sam da se ne osjećam dobro, da mi se sve nakupilo i da bi možda bilo dobro da uzmemo par dana "pauze", ma da se ne čujemo dva-tri dana, dok ja ne posložim neke kockice u svojoj glavi. Mislila sam da je bolje da mu kažem sve što me muči hladne glave. Međutim, on se naljutio i počeo me potpuno ignorirati. Pokušavala sam nastaviti razgovor, reći mu da nisam rekla sve što sam imala, on je ponavljao da mu se neda pričati o tome, i nastavio me ignorirati, samo je doživljavao laptop i tv. Pitala sam ga želi li jednostavno da odem, jer ću to napraviti i problem riješen, međutim odg je glasio: "Ne. Ali ne želim pričati o tome u ovome trenu." Ostala sam još neko vrijeme, ali budući da me i dalje ignorirao, to me naljutilo i otišla sam. On mi je mrtav hladan otvorio vrata i niti "bok" nije rekao, kamoli išta drugo. Očekivala sam da će me nazvati kad se smiri ali nije. Što da radim? Da ga nazovem, tjeram da priča samnom i posluša me do kraja? Ili da čekam da on zove mene? Ne želim prekinuti, želim riješiti probleme koji su se stvorili. Ali budući da se ne javio od jučer, od svađe, imam dojam da ga baš boli briga za sve…Sad se ja osjećam krivom, i zbunjena sam, ne znam što napraviti da sve bude ok kako je i bilo do ovog tjedna…Hvala vam unaprijed!