slucajno sam naletila na ovaj sajt, pa da vas pitam djevojke za misljenje i savjet. izvinite ako se oduzi... dakle, u vezi sam 4 i po godine, i naravno kao na pocetku svake veze, sve je bilo super, udovoljavao mi je, bilo je naravno i svadja ali tada je znao rec izvini i oprosti. Medjutim, kako su godine prolazile, to se promijenilo, vise nema ni izvini ni oprosti, svadje su sve ucestalije, a on svaki put krivi mene. Ja sam pokusala da se promijenim jer sam previse nagla osoba i imam kratak fitilj, ali imam osjecaj da me namjerno nervira sve dok ne puknem. Pomirimo se mi, i cini mi se da je sve u redu, da se i on poceo mijenjat, ali opet se sve vrati na staro. Nase svadje nisu bezazlene, to je kao u filmovima, lete stvari, vristimo jedno na drugo, i ja svaki put sebe krivim, i kasnije me ta krivnja pojede cak i ako znam da nisam uvijek ja kriva. Imala sam 2 duge veze, ova je ta druga, i dala sam maksimum od sebe, ali on je nezahvalan, bezobrazan, ne razmislja uopste o mojim osjecanjima a o problemima ne zeli da prica. Znam da glupo zvuci kad kazem kako da zamislim zivot bez njeg, jer ljudi se razvode pa nastave zivit, al ja sam od pocetka veze svoj zivot zamisljala s njim. Molim vas za savjet jer sam izgubljena, ne znam sta da radim, nisam ni ja savrsena, i ja znam prec granicu i to cesto puta, al ne zelim da ga izgubim, jos uvijek vjerujem u njeg. On ima malo problematicnu porodicu gdje se prema njemu ponasaju grubo receno kao prema robu, i onda na kraju dana se pojavim ja i zapocnem svadju. Volila bi da uradim nesto da spasim ovu vezu, molim vas za savjet