Radi se o tome da sam umorna od veze i da imam jaku potrebu da decko i ja nesto cinimo po tom pitanju.On sve nesto ceka bolje sutra,a znate i same kakvo je stanje u lipoj nasoj.Ponekad pomislim da je njemu jednostavno dobro ovak kak je,ali meni je uzas.Inace u kasnim sam dvadesetim i za moj pojam dugo smo samo u vezi.Ne zelim vise zivjeti sa starcima kao klinka,ja imam dva mladja brata kojima jos malo pa mama mogu biti!Sve u zivotu je na nekom cekanju,ja zelim da zivim!Sta bi vi uradile da vam se zelje sa deckom koga neizmjerno volite ne poklapaju?Kako postupiti?