pozz swima!!!e ovako.. u braku sam 3 godine,prije toga zabavljali smo se 4 god.krenuli smo kao prijetelji da kazem cisto iz zezancije,cesto prekidali,svadjali se...bilo je te neke zaljubljenosti,strasti,paznje. mada kroz neko vrijeme to je swe prerasto u naviku..bjezala sam od problema s roditeljima i odlucila se udati..malo zbog ljubavi vise zbog izlaza iz gov..mislila sam zavoljet cu ga vremenom,bice nam dobro..al nista od toga...vidim ga samo kao dobru osobu,prijatelja,nema privlacnosti,pozude,strasti..seks nemamo vec 3 mj...2 mj se nismo ni poljubili...1 mj cek nekomuniciramo (osim onog sto moramo)...sada sam srela svoju davnu bivsu ljubav..krenulo je to dopisivanje,poceli se vidjeti,da kazem i da smo se zavolili,osjecam strast prema njemu,zelju,ljiepo mi je u njegovom drustvu,poklanja mi svu mogucu paznju,cijeni sve sto ja kazem,osjecam da mi je stalo do njega,boli me da uradim nesto sto bi ga povrijedilo...ma swe je to super al ja sam jos uvijek u braku...nemam zelje za suprugom i nevidim nikakvu nadu...ali me strah da cu se razocarati,pokajati,strah ne ljubavi (koju ustvari kao da nikad nisam ni imala)...da li da se borim protiv swi i krenem za svojom srecom? da li da slusam druge i pokusam supruga zavoljeti?? ali sta ako to samo bude gubljenje vremena?? da glumim srecu? zao mi supruga jer je dobra osoba al tesko mi da zrtvujem svoju srecu..odem li od njega veliki dio familije ce mi okrenuti ledja,prijatelji...ma zbunjena sam skroz!!