Pozz svima! Evo o čemu se radi. Prije nekih pola godine sam prvi put vidjela tog dečka... Na prvi pogled me se dojmio. Iako je vrlo lijep dečko, viđala sam i ljepše od njega pa mi se takvo što nije nikad desilo. Kad smo se pogledali kao da me neka iskra pogodila. :D Jako je teško to opisati. Iste te večeri smo moje društvo i ja cugali na otvorenom, u kvartovskom parkiću, baš kao i on i njegova ekipa (iako nisu iz našeg kvarta). Ne trebam ni spominjati da sam se pretvorila u uho, samo da što bolje čujem o čemu priča. Bilo je raznih tema, ali svaka mu je izjava bila na mjestu. Gledali smo se, gledali... i na tome je ostalo. Poslije nekog vremena sreli smo se vani. Nisam se ni snašla, a on se stvorio ispred mene i započeo razgovor. Imao je najoriginalniji ulet ikad. :) Cijelu večer smo bili skupa, plesali, pričali... iako nije bilo ničeg konkretno. Stvorila sam još ljepši dojam o njemu, no na kraju večeri sam iz nekog neobjašnjivog razloga postala ledena kraljica. Kad me pitao kad ćemo se opet vidjeti, ja sam hladno odgovorila - ako je suđeno, vidjet ćemo se. Ne znam da li sam tako reagirala zbog previše alkohola ili jednostavno jer sam ostala zapanjena koliko je taj dečko zapravo dobar i iako smo sveukupno gledajući proveli malo vremena skupa, u njemu sam pronašla sve ono što želim u jednom dečku. Jedan duži period se nismo vidjeli, a ja sam se bila pomirila s tim da nam valjda nije suđeno. Taman sam bila na početku jedne nove veze kad sam ga opet vidjela vani. Bila sam sa društvom i sa dečkom kojeg sam iste sekunde poželjela ostaviti. Ne mogu vam opisati osmijeh na njegovom licu kad me vidio, niti razočaranje kad je vidio dečka pored mene. Cijelo vrijeme je lutao po klubu, tražio mjesto pored nas, nebi li me slučajno dotaknuo... Cijelu večer nije skidao pogled s mene. Nije mi bilo nimalo svejedno, ludila sam. Neko vrijeme smo čak stajali jedno do drugog, dodirivali se, a ništa nismo mogli. Večer je tako i završila. Sretali smo se još par puta vani, no ja sam svaki put bila s dečkom. Nakon nekog vremena, shvatila sam da dečko i ja nismo jedno za drugo i prekinula s njim. Od onda, kao za inat, ovog nije bilo nigdje, kao da je u zemlju propao, a meni se i dalje vrtio po mislima. Najgore ili najbolje od svega je što sam ga pronašla na fejsu, a prevelika sam kukavica da ga dodam. Prošla su već dobra 2,5 mjeseca od kad ga nisam vidjela. Sve do prije neki dan... Išla sam kod zubara, vozim se ja u busu, sva isprepadana od onog šta me čeka i skužim njega u prolazu, na cesti, on mene nije vidio... Toliko sam se razveselila da me više nije bilo briga za zubara. :D Ispričavam se zbog ovoliko pisanja, ali htjela sam predočiti situaciju što je bolje moguće. :D Ono što ja želim je doći do njega. Mogu preko fejsa, no ponavljam, prevelika sam kukavica. Uostalom, on nema svoju sliku profila, kako mu objasniti kako sam ga pronašla... Pored svega, prošlo je već dosta vremena, ispast će glupo, a možda i ima nekog... Ne znam, zbunjena sam i čudim se samoj sebi i ovoj situaciji. Što vi kažete na sve ovo? Svaki prijedlog ili savjet je dobrodošao! Unaprijed hvala na svakom odgovoru. :)