Pozz curke! nova sam ovdje :) i tražim savjet nadam se da mi možete pomoćii...dakle,ovako... Imala sam burno djetinjstvo i sad imam 22 godine kao da sam proživjela više..al stvarno.. nakon tgo djetinsjtva otišla sam prije 2 godine i živim sama i godinu dana imam dečka.Dečko koji mi je kao poslan od Boga baš takav mi je trebao..u svemu mi je pomaga,bio uz mene i sad je! no problem nastaje polako jer sam sve više u nekakvoj depresiji ,negativna,prije sam uvijek krila sve osmijehom i eto došli su dani gdje pucam po šavovima ...on želi da budem sretna i govorim da jesam,jer jesam ja snjim sretna i rekla sa da nema veze stobom da mi je došla neka faza i ispričala i stalno smo pričali jer se vraćam u prošlost i uhvati me takva tuga...no sad je došao dan gdje on ludi i ne može više trpiti moje takvo ponašanje da sam stalno negativna mislim uvijek loše...kako da to promjenim? :/ ne zelim ga izugibiti stvarno...i sad bi počeli zajedno zivjeti i kad je rekao pa sve sam mislio stobom ali eto moje ponašanje stvarno djeluje negativno na njega onda on bude isto neraspoložen..umjesto da ga raspoložim kad dodje nakon posla i slično...kako se kontrolirati? molim vas tko je imao ili ima slicnu situaciju da mi pomogne...sorry na dugom postu..