Pozdravić svima,prije svega.U vezi sam dvije godine.I bilo je tu svega.Pomaka ,odmicanja.Ja napravim korak nazad on naprijed i obratno.Sve u svemu jedan lunapark u kojem smo se uspjeli zavoljeti. E sada moje pitanje.... u protekla dva mjeseca stvari su se počela silovito okretati.I imam osjećaj da što više ja njega volim to manje on mene voli.Što više ja njega zovem k sebi to je umorniji.U početku veze je trčao za mnom i dijelio mi komplimente ...puff na bacanje.A sada .......hm........ja imam potrebu stalno voditi ljubav s njime,jer sam se po prvi put u životu oslobodila u vezi,a on ,,,,on bi spavao.Sve rjeđe me ljubi....Pokušala sam razgovarati s njime ,no on tvrdi da je sve u redu .Mislila sam budući da sam ja bila ta koja je bila hladna na početku veze da mi se sada osvećuje,ali ne on tvrdi da mi ništa ne zamjera i da me voli. Sada ja pitam vas,što je sa tom sumnjom,tim instinktom da nešto ne štima.Ili ja pretjerujem u zahtjevima.Da li je nerealno željeti ljubiti i voditi ljubav s onim kojeg voliš svaki dan ?