Pozdrav zene,
Treba mi savjet odnosno vase misljenje.. Situacija je ovakva.. Imam 21 godinu udala sam se i imam dijete od godinu dana, zivim sa suprugom u kuci njegovih roditelja.. Tu sam vec dvije godine i u pocetku mi je bilo jako tesko stalno sam plakala mislila sam da se nikako necu prilagoditi ovdje ali dobro nakon nekog vremena sam se smirila i sredila i govorila samoj sebi da cu se s vremenom prilagoditi svaki pocetak je tezak.. Naime njegovi roditelji su iz bosne i primjetila sam da je to skroz drugi mentalitet da smo mi dva razlicita svijeta, njegova mama i ja se oko skoro svih stvari razlikujemo misljenja su nam skroz drugacija.. Ali sto je najgore shvatila sam da je moj muz jos uvijek mamin sincic,kao da nema vlastiti stav izgracen ili kao da jos nije svjestan da sada ima vlastitu obitelj... Ono sto ona kaze to tako mora bit, ona je uvijek u pravu u svemu i kao da ju vise postuje od mene stavlja ju na prvo mjesto i uvijek ju brani.. Uglavnom nakon dvije godine ja se i dalje osjecam isto, osjećam pritisak, stres, nezadovoljna sam ovdje, nemam u potpunosti svoj mir i srecu.. On mi je par puta rekao ako se meni ovdje ne svida da mogu kupit svoje stvari i otici.. Ja sam mu rekla da bi isla na stan jer bi stvarno bili sretniji kad bi sami zivjeli, moje dijete bi imalo puno sretniju mamu i kvalitetnije bi provodila vrijeme s njom sto mi je jako vazno jer ce brzo odrasti ne zelim gubiti vrijeme, imamo mogucnost otici na stan jer oboje imamo sigurne poslove i dobre place.. Njemu je izgovor sto on ima ovdje kucu pa sta ce ici na stan... Inace jos nemamo sreden kat u ovoj kuci nego smo u jednoj malo vecoj sobi.. Zapravo ja mislim da on ne zeli ici od svojih roditelja i kao da ga bas briga kako se ja osjecam.. Pomozite mi sto da napravim jer definitivno ne zelim ovdje zivjeti a bojim se da on nebi isao za nama kada bi otisla, ne zelim da ispadne da ja njega ostavljam i da ispadnem krivac..