Pozdrav, Zatrudnila sam sa 17 godina. Nakon toga sam morala napustiti srednju skolu. Otac djeteta je bio mlad kao i ja te me ostavio. Roditelji su bili posramljeni mojom odlukom da zadrzim djete, ali me nisu silili na abortus. Rodila sam prekrasnog djecacica koji je odonda ljubav mog zivota i sve sto sam u zivotu radila, radila sam radi njega. Kad se on rodio, moji roditelji su se smeksali i pomagali su koliko su mogli. Ipak, bilo je tesko jer nisam imala zavrsenu niti srednju skolu. Mogla sam raditi jedino kao cistacica. Ipak, roditelji su me dosta podupirali i kad mi je sin navrsio 5 godina, nastavila sam sa obrazovanjem. Sin mi sad ima 21 godinu, a ja koliko toliko dobar posao i placu. Imam stan, nemam kredit. Sve je nekako stabilno. Sina sam uspijela odgojiti posve sama i stvarno je momak na mjestu. Medjutim, u svim tim trenucima samoce, nisam prestala misliti na njegovog oca. Kad sam bila trudna, zudjela sam za time da se pojavi i moli me za oprost sto me napustio i da osnujemo porodicu zajedno. Kako mi je sin rastao, nadala sam da cemo jednoga dana nabasati na njega, no to se nije dogodilo. Jednom sam ga vidjela sa zenom i dvoje djece u gradu, jer se on u meduvremenu ozenio. Nije nas niti pozdravio, samo je spustio pogled. To mi je bilo kao mac u srce. Nakon toga sam plakala mjesecima. Ipak, javio mi se nedavno. Rekao je kako je pogrijesio prema meni, moli me za oprost i rekao kako zeli vidjeti svoga sina. Kaze kako se razveo jer nije mogao prestati misliti na mene. Ne znam da li cete me sada razumijeti, ali, o ovom sam trenutku sanjala citav zivot i mislila da se nece dogoditi. Sad, kad se desio, samo mislim o tome koliko me je taj covjek povrijedio. Nije nikad pitao za sina, koji sad nece niti cuti za njega. Nikad ni kune nije za njega dao, sve sam morala sama. Osjecam se nekako izdano. Ne znam, trebam li biti u kontaktu sada s tim covjekom. MOzda su ovi osjecaji bijesa prema njemu samo kratkog vijeka i mozda cu se pokajati ako ga odbijem. Savijet?