Pozdrav! Već sam Vam pisala. nakon 3 godine braka i djeteta od 2 godine muž mi se prije 8 mjeseci odselio kod svoje ljubavnice. rekao je da me više ne voli i da nije sretan sa mnom. pokrenuli smo razvod. prije par mjeseci ja sam upoznala jednog čovjeka, rastevljenog 5 godina, bio mi je podrška, bio je uz mene, razgovarali smo satima. zaljubio se u mene i ja u njega. ali sinoć me bivši muž ( s kojim sam zbog djeteta u stalnom kontaktu) zove da mi kaže da je prekinuo s dotičnom. da je shvatio da me ipak voli. vjerujem mu. Ali... zaljubila sam se u ovog čovjeka. bio je uz mene kad mi je bilo najteže. pomogao mi je oko maloga. ipak osjećam neku vrstu moralne obveze, ne znam, uvijek su nas učili da svatko može pogriješiti i da ima pravo na drugu šansu. moj bivši je u potpunosti izigrao moje povjerenje. ali je otac mog djeteta i možda se promjenio? Veliko možda. U glavi mi je opća konfuzija, od moralnih obveza, od odgovornosti prema djetetu, od ljubavi, od onoga što društvo očekuje od mene. nemojte me krivo shvatiti. ne želim ja sjediti na 2 stolca. je bih bila najsretnija da moj bivši nađe neku dobru ženu i sredi se. ne znam mogu li živjeti s osudom drugih (praktični smo katolici kao i naša okolina) zbog toga što se muž sad želi vratiti ali ja to odbijam???