Pozdrav svima.... U onom sam periodu kada je samopuzdanje nula bodova, samopoštovanje isto toliko, u glavi misli da ništa ne vrijedim, da sam niko i ništa i more drugih negativnih stvari. U životu imam osnovne stvari za sreću, zdravlje, obitelj, prijatelje, posao. Kratko: bez ljubavi mi sve gubi smisao, ništa ne vrijedi. U životu imam muškarca koji se pojavio kao kratka avantura, u koju sam se unijela jako duboko, i poželjela da to preraste u vezu, jaku i kvalitetnu. On je slobodan muškarac kao i ja, u mentalnom sklopu smo gotovo isti. Povremeno se čujemo, ponekad vidimo blaaa, blaaa... Skratit ću: ZANIMA ME ŠTA BI MOGAO BITI PROBLEM NJEGOVOG ODUPIRANJA AKO SMO U GOTOVO SVAKOJ STVARI GOTOVO ISTI? Šta bi se moglo kriti iza njegovog odupiranja.... Molim vas dajte mi svoje iskreno mišljenje... P.s. zbog njegovog "odupiranja" mislim da ne vrijedim gotovo ništaaa....... Hvala