Pozdrav svima.Sretna sam što sam naišla na ovo mjesto gdje mogu izravno pitati vas žene,cure ono o čemu razmišljam.Imam jedan problem.Sa svojim dečkom ,s kojim sam dvije i pol godine u vezi,imam otežanu komunikaciju.Voljela bih znati da li itko od vas ima sličan ili je imao sličan problem.Smatram da je komunikacija važna za dobar i kvalitetan odnos.U mojoj vezi toga nema.Budući da ja jedina iniciram razgovor ,ako vidim da on ima problem izvan našeg odnosa ili općenito o bilo čemu iniciram ja te nazovimo ih važne razgovore jer kroz to nastojim saznati da li me shvaća,vidi ,čuje,osjeti,da li ja njega shvaćam i čujem i vidim.On je često udaljen ,distanciran .Nedostaje mi otvorena komunikacija s njim i sada kada gledam unatrag mislim da nikada nismo ni imali tako jedan otvoren i prisan razgovor. Naravno kako on završi po kratkom postupku moj pokušaj razgovora ili razgovara kao da je na milijunašu ,pa razmišlja da li je rekao ispravan odgovor...meni se kosa na glavi počne dizati i pufff nastane svađa,pa šutnja od tjedan dana ,a ponekad čak i više.I sada se to dogodilo opet.Toliko me glava boli više od toga da sada ja ne mogu ni pokušati razgovarati.Tek kada se posvađamo počne me doživljavati kao da se tada probudi .Ista priča svaki mjesec.A on na sve to kaže kako me volii kako me prihvaća takvu kakva jesam i na kraju zahrče snom pravednika ,a ja hodam po stanu uplakana i sama.To mi se događa već nekoliko mjeseci ,imam osjećaj da sam sama u vezi. I što napraviti?????Da li tražim previše? Hoću li pobijediti tu samoću?Da li se u vezi možeš osjećati tako usamljen?.........Hvala vam unaprijed