Pozdrav svima, redovito vas čitam i stvarno ima pametnih savjeta. Moja situacija je sljedeća,u braku sam 4 godine, od samog vjenčanja ništa nije kao u normalnom braku, pa ni samo vjenčanje nije bilo kako treba.Imamo dijete od 4 godine.Stvar je takva da se on teško privikavao na bračni život i na neko ograničenje tipa da ne može kao prije, jer više nije sam...konstantno sam bila zapostavljana, uvijek je sve bilo prije mene, ekipa,nogomet, pikado, biljar...sa menom nije želio nigdje ići....ispočetka je išao, ali ne više...doma se ponaša kao da mene nema, točnije kao da samo služim za kuhanje, sreviranje, pranje, čiščenje i za sex kad mu pripne...to mi strašno smeta, jer nije bilo poštivanja niti je držao do mene kako treba...sve sam to tolerirala, pričali bi pa bi se on popravio , to bi trajalo kratak period, ali dovoljno dug da bi se ja ponovno opustila i krenila sa njim normalno kao da se ništa nije dogodilo...i onda jeli se ja opustim on opet po staru...u tome svemu toj zbrci, počela sam se zatvarati u sebe...i sada nakon zadnje svađe koja je kulmirala do toga da idem...sve sam stvari spremila,ali sam nakon što smo po prvi put normalno razgovarali odlučili smo pokušati još jednom, ali ja sada ne znam što osjećam, mislim znam da ga volim, ali od straha se bojim pustiti jer se bojim biti povrijeđena...opet po tko zna koji put...to psihički ne mogu više podnositi... U svemu tome momak koji sa menom radi otkako sam prešla u novu tvrtku, ima već dvije ipo godine, priznao mi je da je lud za menom otkako me upoznao, i stvarno se vidi koliko me obožava...čak me neko vrijeme izbjegavao jer je rekao da me pokušava preboljeti,ali da to nije u stanju kad me viđa, jer što me više upoznavva vidi koliko sam ne samo izgledom predivna nego i kao i osoba...i sad mislim si ja, zašto to moj muž tako ne vidi...točnije on vidi,ali jednostavno misli da sam njegova žena, i to je kraj priče i truda jer smo u braku...i otkako znam što taj momak osjeća prema meni, sve više naginjem prema njemu....kad se vidimo i pogledamo, prođu me neki napaljujući trnci, kad samo pomislim na njega...nije nešto lijep i prezgodan, ali osjećam koliko me poštuje i to se vidi.... Znam da ćete mi savjetovati da se maknem od njega, i da probam sa mužem ponovno, ali kako kad ovoga viđam skoro svaki dan....A muža kad ljubim apsolutno ništa ne osjećam...užasno...molim vas pomozite mi...na bilo koji način...i kritike su dobro došle.... Ljubi vas sve Lela ;)