Pozdrav svima.Nedavno sam od Vas tražila savjet u vezi sa lošom komunikacijom u vezi.Nedugo nakon toga pokušala sam posjesti svog dragog i pričati s njime.Barem pokušati razgovarati o tome kamo naš odnos ide,pokušala sam mu objasniti što mi smeta i kako da to ispravimo ,pa da nam bude bolje. Dvije godine smo zajedno i uočila sam taj kompleks 'ne pitaj me ništa' kod njega od samog početka ,ali oduševljavao me je sa drugim stvarima tako da sam mislila da će i to s vremenom proći.U međuvremenu uhvatila sam ga nekoliko puta u laži tako da sam sada već skeptična glede njegove iskrenosti. Pokušala sam razgovarati s njim..On je odreagirao ljutnjom i distancom kao da ga napadam.I nakon bjesomučnog prepiranja otišao spavati.Nakon nekoliko dana opet svađa i kako je i taj dan bio kod mene opet je išao spavati ,jedva me je od umora poslušao do kraja rekavši mi 'pa zar i da umor kontroliram'?Znači ja njega mučim po njegovim izjavama?! Da naglasim oboje imamo 30 godina . Luda sam i pitam se do koje mjere možemo prihvatiti nekoga ,a odreći se sebe, do koje mjere? Dakle toleriram njegovu distancu,toleriram to što nema ni lipe da me odvede ikamo van ,toleriram što je umoran od dugova i kredita ,pa se zbog toga ni ne ljubimo više.Pokušavala sam tolerirati neke stvari jer sam mislila da previše tražim od njega ,ali što vi kažete. Sve mi je jasnije da je prekid blizu,ali zašto imam grižnju savjesti.Zašto stalno mislim da možda će se promjeniti?Toliko me je uvukao u sebe i svoje probleme ,da sam počela imati osjećaj da su to moji problemi ,i da ne mogu imati više drugi odnos osim s njim.Najgore od svega je što sam ja nezaposlena i nastojim naći posao i sam osjećaj da sam i dalje ovisna o roditeljima mi je mučan no on misli da su njegovi problemi najgori .Imam osjećaj da se borim sa vjetrenjačama. Pozdravljam vas i čekam vaš savjet.