Pozdrav svima! Imam 20 godina i zivim u izvanbracnoj zajednici sa covjekom koji je stariji od mene 14 godina i kojemu sam prije 4 mjeseca rodila sina. Oboje smo imali jadan i kompliciran zivot. Prije 2 godine sam policijskom greskom zavrsila u azilu za strance, no ustanovivsi pogresku pustili su me dan poslje. No moj otac (inace alkoholicar) trazio je od mene 10.000 kn da mu dam kao za sramotu koju sam nanjela familiji. U suprotnom, mgu selit van iz kuce skupa sa starijom sekom. Posto nisam nikog tuzila (nemam ni zasto) a tih para ni nisam imala, dogodilo se upravo to. Zavrsile smo na ulici. Sef mi je dao kljuceve stana od birtije u kojoj sam radila pa sam tamo zivjela mjesecima bez vode i grijanja. Drustvo mi je pravio moj sadasnji. Znali smo po cijele noci provesti uz svijecu, nekoliko flasa vode i hrane sto smo morali donositi iz grada. l lijepo nam je bilo. Radi dugova, ostala sam bez posla i zatvorili smo birtiju jer su nam iskljucili struju. A taman sam i ostala u drugom stanju. Muz je odma prodao auto i posudio nesto love da bi renovirao kucu u kojoj smo sada. Radi baustele u oj kuci, nisam mogla tamo biti pa sam privremeno odselila baki, gdje sam prosla kroz pakao jer je ona u istom dvoristu gdje i moj otac te stric koji me u 7.mjesecu trudnoce dosao napasti zbog lazi koje je plasirala moja sestricna radi toga sto je ukrala puno love zbog svojih dugova i optuzila je mene. Saznavsi za to, muz se izbezumio i u nemogucem roku dosao tamo sa sjekirom u rukama. Baka ga je sprjecila da udje u dvoriste pa me on uhvatio za ruku, stavio u auto a njima rekao da zapamte kad su me vidjeli. Odonda zivimo zajedno, u jednoj sobici sa dvosjedom, tv-om i stolom,. Trudna sam s njime slagala laminat i lijepila plocice pa smo malo po malo sve zavrsili. Mjesec dana sam provela u bolnici radi cuvanja trudnoce a kada sam rodila, nije bilo sretnijeg covjeka od njega. Svi su govorili da se promjenio ali sam ja na svojoj kozi osjetila i kako se promjenio. Nedugo nakon izlaska iz bolnice, dobila sam samar da sam se umalo onesvijestila. Nisam znwla sto sam skrivila dok nisam primjetila da je pijan ko zvijezda. Rekao mi je da se mora znat tko je musko u kuci. Ubrzo je na jednog brata potegao noz a na drugog sjekiru, na moju sestru je bacio stol a na mamu koju nije godinama vidio, koja je napokon dosla iz amerike, nasrnuo je na nju da je zena istog trena spakovala svoje kofere. I to sve kad je pijan. Dijete je namjeravao bacit kroz prozor jer je plakalo i svasta nesto. Pokusala sam s njime razgovarati ali on odma urla, dize ruku na mene i vice da ga nitko ne moze promijeniti. Znam,jedno dijete mu je umrlo, jedna cura je od njega izmuzla pola milijuna kuna u sest godina, ali to nije moja krivnja da ja moram ispastat jer je on "sve prosao i sve vidio i nitko na svijetu mu nije ni do koljena" . Obratila sam se svekrvi za pomoc, ali sam joj samo otvorila stare rane jer se ona udala sva u modricama i vjecito ispastala nizasto radi alkoholiziranja njegovog oca. Rekla mi je da mi nema pomoci jer je on i nju skoro odalamio cim je pokusala da ga urazumi. Sada, odlazi ujutro i nema ga do kasno navecer. Nista on meni i dijetetu ne uskracuje da bi on pio, nista mi ne fali osim njega kakav je prije bio. Unatoc svemu ja ga ipak volim i ne mogu zamislit zivot bez njega a bebe pogotovo a sto se tice kuce, bez problema se mogu vratit na ulicu koja mi je ocito sudjena ali ne bih se mogla nositi sa cinjenicom da je ijete prepusteo njemu na milost i nemilost te da odbacim mogucnost da se on mozda ipak opameti i sve se vrati na svoje