Pozdrav svima! :) Htjela bih vam ispričati nešto što me u zadnje vrijeme jako muči i zanima me vaše mišljenje o tome. Imam 19 godina i dosad još nisam imala dečka, ali to, istini na volju, nije zbog manjka udvarača i ponuda, već zato što ja, svjesno ili nesvjesno, svaki put kad mi se netko pokuša približiti u smislu da bi htio nešto sa mnon, uvijek pronađem razlog da ne pružim priliku toj osobi i tako tjeram svih od sebe. Ne znam više koliko sam momaka odbila, a zapravo jako želim bit u vezi i pronać nekoga koga ću voljet i ko će mene voljet, a svi mi kažu kako ćeš ga pronać kad svh odbijaš? I tako, a naletima usamljenosti sama sebi uvijek kazem pa dobro, sljedeci put cu pokušat bit s nekim pa kako bude, ali čim se pruži prva prilika ja opet po starome. I tako razmišljajući došlo mi je da se zapitam, ima li ja možda neki emocionalni problem ili sam samo preizbirljiva, ali da naglasim meni kod izbora potencijalnog momka nije jako važan izgled nego karakter i možda sve te momke odbijam jer se bojim bit povrijeđena ili iskorištena. Jedinog momka s kojim san bila, ostavila sam nakon tri dana pa to i ne zovem vezom, a razlog je jer me zvao po cijele dane i imao prevelike "izljeve ljubavi" što je mene gušilo i možda sam se jednostavno preplašila. I kao što me u početku strah od prvog poljupca sprečavao da pristanem biti s nekim, tako vam moram priznati da me sada strah od seksa spriječava i čim mi netko pokuša prići ja mislim da samo to želi od mene i strah me i na kraju naravno, samujem ali pitam se dokle tako? Zato me zanima vaše mišljenje, što da radim da se riješim tog straha i je li ovo normalno da imam toliki strah od vezivanja za neku osobu, ili se jednostavno nije još pojavio onaj pravi? Unaprijed vam zahvaljujem na pomoći :)