Pozdrav svim forumašicama! Vidim da se povela dosta žustra rasprava na forumu u vezi novog zakona o podjeli imovine nakon rastave braka, pa se nadam da ćete mi svojim savjetima nastojati pomoći u odluci. Radi se o slijedećem. Kad je taj prijedlog izašao u novine bili smo kod jednih susjeda na kavi i upravo su nam oni prepričali nešto o tome što su čitali. Reakcija mog supruga na našem primjeru (u slučaju da se rastanemo i da dijete pripadne meni) učinila mi se tog trenutka zastrašujuća. Njegov komentar je bio ma možeš mislit što bi dobila kuću...moj ćaća kupi kuću i ja da onda idem van...prije bi sve digao u zrak nego što bi ju dobila... Ja sam ostala šokirana i samo sam uspjela izgovoriti dal misli u tom slučaju na svoje dijete i gdje bi ono živjelo? Susjedi su primijetili da se tu nešto zakuhalo pa smo prešli na drugu temu. Međutim, mene to još uvijek kopka jer smo u braku 17 godina i istina je da nam je svekar prije 10 godina kupio jednu stariju kuću (s tim da smo i mi imali manji dio novca), ali smo s godinama kako smo zarađivali itekako dalje sami ulagali u renoviranje novog krova, stolarije, laminata, uvođenja nove struje itd. To naravno nije spomenuo. Iako sam se našla uvrijeđena kao da ja ništa tome nisam doprinijela, ipak sam šutila i nisam nastavila komentirati. Brak kao brak je nekad bolje, nekad nikako, ali niti jednom se nismo dotakli pitanje razvoda, iako sam neko vrijeme razmišljala o tome. Sad kad vidim šta bi me čekalo ne znam šta da mislim. Živimo zajedno toliko dugo i onda me iznenadi takvom izjavom. Isto tako nije se udostojio napomenuti da su i moji koliko su financije dozvoljavale nešto davali. Tu je bitan njegov tata. Ne umanjujem njegovu pomoć kad nam je trebala ali bilo je raznoraznih strategija prije nego smo se uspjeli izboriti da živimo sami. Da li bih do kraja trebala porazgovarati sa suprugom o tome ili da se tješim da do rastave neće nikad doći pa se neću morati naći u takvoj situaciji da uopće raspravljamo o tome. Iskreno, za sebe nikad nebi ništa tražila, važno bi mi bilo zbrinuto dijete, ali možda unaprijed zaključujem, mislim da bi bio u stanju oduzeti mi i njega. Svakim danom sve me više iznenađuje.