Pozdrav! Malo sam se zamislila o odnosu sa svojim dečkom i potreban mi je savjet. Oboje smo zaposleni, ali on još uvijek studira. Primijetila sam da često voli "kukati" kako nema dovoljno novaca, kako puno radi, kako je umoran... A kad se ja njemu požalim, onda to okrene na šalu, on stane na moju stranu (recimo onda kad me kolege maltretiraju pa mu ispričam), ali ne želi da mu se jadam o tome, nego opet krene s pričom kako je tek njemu itd. Ponekad se osjećam kao da govorim zidu. Mislim da bi mi bilo lakše kad bih mu se mogla požaliti i kad bih kod njega naišla na razumijevanje. Ovako ispada da je on uvijek žrtva, a ja da sam ta koja mora biti snažna, ali ponekad mi samo treba zagrljaj, lijepa riječ, neka šala da bih se osjećala dobro. On to izgleda ne razumije?! Imam osjećaj kao da sam pale sam na svijetu, ne bi li dečko trebao biti podrška?