Pozdrav, imam jednu situaciju i rado bih vidjela vaše razmišljanje i pokoji pametan savjet.
Naime, u vezi sam bila 4 mjeseca i dotični se kao grom iz vedra neba odlučio povući i nestati, jer kako on kaže treba mu mir i trenutno mu mir odgovara, ne zna želi li nastaviti ovim putem, zajedničkim putem kojim smo krenuli. Došao je kod mene u stan da popričamo i derao se na mene, od sebe napravio žrtvu. Šutio je čitavo vrijeme, potiskivao ono što mu ne odgovara, šutio i trpio i onda je puknuo jer mu je kako kaže svega dosta. Dok je on šutio ja sam mislila kako smo sretni, kako sve funkcionira, nakon posla bi dolazio u moj stan i tamo spavao i tako svakog dana. Rekao je kako ne zna što mu je u glavi i kako se boji da će izgubiti svoju slobodu. Samo da napomenem, imao je uz mene slobodu, nisam mu ništa branila niti pomislila na to. Od osobe koja me u početku obasipala nježnošću i ljubavlju, do osobe koja povisuje ton na mene i kukavički bježi pred prvim problemima, problemima za koje ja nisam znala niti da postoje, stvarali su se u njegovoj glavi i kad više nije mogao puknuo je i iskalio se na meni. On je otišao, želi mir i javit će se. Naveo je razloge koji su prema mom mišljenju bezveze, npr. kod mene u stanu se gasi tv nakon ponoći jer ja svako jutro radim i smeta mi zvuk i to svijetlo, prigovorila sam mu što ostavlja čaše na noćnom ormariću, papire od čipseva i čokoladi, očekuje da ću sve ja pospremati, kad se skida ostavlja odjeću po cijelom stanu, i to sam mu prigovorila i naravno nije prihvatio kritiku, rekao je da ako sam ja gazda u svom stanu da on neće ni dolaziti, i da zašto bi on poštovao moja pravila, eto ukratko. U glavi mi je zbrka, zbunjena sam i ljuta. Što da radim, dali da ga čekam ili da odmah, prije nego se javi prekinem to jer ovo nije osoba kakvu sam ja upoznala i sa kojom sa bila 4 mj?