Pozdrav drage žene, naime u mom životu su se počele događati sada neke stvari kojima ne znam da se veselim ili ne. Imam 27 godina, zabavljala sam se da dečkom koji je mojih godina jedan kraći period. Zaljubila sam se, i više nego što sam si htjela dozvoliti. Nakon stvarno lijepo provedenog vremena među nama su krenule neke nazvala bih to trzavice, rješavali bi ih u hodu ali više nije bilo onako sve ružičasto i bajno u mojoj glavi, počela sam razmišljati o nama. Nisam u njemu pronašla ništa loše, nego koliko god je bio pažljiv nisam imala osjećaj da mi se potpuno prepustio osjećajima, nego da je cijelo vrijeme na nekoj rezervi. Pričali smo o tome i rekao je da želi ići polako, da ga još ponekad stižu stvari iz prošle dugogodišnje veze. I nakon par dana donijeli smo odluku da je bolje dići ruke od nas, niti je on siguran niti sam ja sigurna. Prošlo je skoro 3 mj od tada i srela sam ga, pozvao me na piće, pričali smo nevezano za nas, vrlo opušteno iako je u meni gorjelo jer još uvijek nisam zatomila svoje osjećaje. On je na kraju rekao da mu je bilo teško ali da je vjerojatno to bila dobra odluka, imala sam osjećaj da je očekivao da mu ja sada otvorim dušu i kažem mu da mi je stalo, ne znam. Samo sam se složila s njim i rekla sam da je u pravu. Poslao je poruku nekoliko dana nakon, dopisivali smo se ali nismo uključivali nas u tu priču, bilo mi je jako ugodno opet čuti se s njim.
Ne želim se opet početi nadati i ostati razočarana. Jednostavno ne znam kako da se postavim prema toj situaciji. Nismo više djeca pa da se igramo nekakvih igrica. I dalje mislim da je on muškarac koji mi odgovara po mnogim bitnim pitanjima i koji me privlači, samo se bojim svojih osjećaja. Kako se postaviti i što očekivati uopće?