Pozdrav drage, nadam se da me necete osudivati i smatrati nenormalnom jer zbilja trebam nekakav savjet i rijesenje ovog mog idiotizma koji me prozdire. Dosla sam iz malog grada u veliki na studij, zavrsila, pocela raditi, sredila svoj dom... Uzivala. I upoznala njega. Prisao mi je, zamolio broj, sutradan odveo na kavu i sve priznao: 12 godina veze, zive skupa i bla bla bla. Medutim, svidio mi se, bio je iskren u potpunosti, i bez ikakva pritiska, poceli smo se cuti, tu i tamo na kakvu kavu, da bi mi nakon mjesec dana dosao pred vrata i rekao da mu se svidam od trena kad me vidio i da zeli biti sa mnom, da s njom nikako ne ide, da su krenuli zivjeti skupa jer je mislio da mozda tad bude bolje ali da je samo jos gore. On zeli zenu s kojom ce imati obitelj i srecu, i sad vidi da ona nije ta, i da mu je dosta bjezanja i laganja jer je zavolio drugu, mene. I tako je pocelo, ubrzo su raskinuli, poprilicno burno, a ja sam se drzala po strani. Iako smo rekli da necemo javno dok se sve ne slegne, on nije mogao izdrzati i dolazio je k meni, pricao prijateljima o meni, svojima... i tako je ona saznala apsolutno sve, izblatila me gdje god je mogla, a da me nikad nije niti vidjela. Nisam zeljela uplitati se i na sve sam bila bez komentara. Trazio je da zivimo skupa i tad je sve pocelo, zene njegovih prijatelja su mi pricale stosta o njihovoj vezi, njegova majka, familija, stalno usporedivanje koliko sam bolja, marljivija, samostalnija.. a s vremenom je i on poceo: "zasto nosis stikle, moja T. nije..", "sto se dotjerujes, moja T. se nikad nije sminkala..", "mama od T. je super kuhala.." Na sve sam sutjela i potiskivala, mislila sam, a sad se i on kune, da nije bilo u losoj namjeri. Ubrzo sam ostala trudna i danas imamo divno dijete od 9mj. Kad je ta T. doznala da sam trudna, prijetila mu je da joj vrati nekakav novac i stvari, nalazili su se meni iza leda, ali na mjestima gdje su ih njezine kolegice vidale i svadali, da bi mi te iste rekle da je ona samo trazila svoj dug, a on ju molio da se pomire i da se nalaze. Sve to sam saznala u pola trudnoce, prokrvarila i zavrsila u bolnici. Pocela sam bili nervozna, depresivna, stalno uplakana, osjecala sam se tako prevarenom. Rekao mi je, na pocetku veze, da mu ne zamjerim jer on nije familijaran i drustven pa nije za odlaske mojim roditeljima i prijateljima ali niti za njihove posjete nama, da bih saznala od njegovih i nasla slike na njegovom starom racunalu da je konstantno bio kod njezinih, cak trebao i doci zivjeti kod njih jer imaju veci stan, da su ljetovali kod njezinih prijatelja, izlazili s njima, da je on nasao stan u kojemu njezini zive, da je vidio njezinu majku s njima na ljetovanja i jos dosta toga sto je meni rekao da nikad ne bi. Ja sam izgubila posao pocetkom trudnoce, ostala sam na naknadi, ali uredno svaki mjesec dajem svoj dio za stan u rezije, a ona je tih godinu i pol njihova suzivota bila u stanu, njezina mama im kuhala i cistila, a ona nije zeljela naci posao iz inata jer nije htio svadbu i dijete. Naravno, on mi je to priznao tek nakon sto sam sve saznala od njegove mame, jednako kao i da je posao koji sad radi dobila jer joj ga je on sredio. Rastuzuje me sto sad kad to znam, sto se na mene svaki dan dere sto ne doprinosim i sto nemam posao, a znam da netko tko niti je imao bebu, niti je po kuci radio, je jos od njega dobivao dzeparac (sam mi je to rekao: "sta sam trebao, vi zene trebate i uloske i sampine i sl."). Cak mi u efektu bijesa rekao da je moje da brinem za dijete i kucu, a ako vec moram izaci van, onda nek to bude na posao a ne setnje s kolegicama. Nemam prijateljica jer je uvijek bio neugodan i one su se distancirale, ne zele mi praviti probleme. Od dana kad smo saznali da sam trudna, on je tako poceo: ja doma, a on s drustvom, upoznala sam par njegovih prijatelja u jednim svatovima i nikad vise nikoga, ne idemo na kave, ne idemo u setnju s djetetom skupa nego se nademo putem (on prvo ode na kavu), i onda setamo po nekim pustim ulicama. Ponekad se osjecam kao da me se srami. Kad sam s njim o tome pricala, rekao mu je da mu se T. gadi i nek shvatim da ju je ostavio zbog mene, da nije istina da me se srami i da svima samo o meni prica, da ne moze u setnje jer je cijeli dan na nogama na poslu i da ga ne smeta sto se sminkam i sredim al da trebam znati da sam majka a ne lutka u izlogu, i da majka brine o djetetu i kuci, a ne slika se okolo. Sve to jos nekako i rijesim, ali ovo laganje s bivsom nikako ne mogu. Zar mi nije mogao reci da ga je to trazila i da je isao to rijesiti? Zasto me toliko usporedivao s njom i time nabijao komplekse? Cemu lazi da niti s njom nije nikamo isao, a onda ne samo saznam, nego i slike vidim? Kao da ja to sve ne zasluzujem. Jako mi je samopouzdanje palo, depresivna sam i nesretna. Vise se ni nesjecam kad sam se zadnji puta dobro osjecala. Trazi da pricamo, da kazem sto mi je, da pokusa ispraviti, i kad mu krenem pricati, on postane zivcan, napada me da sam naporna i nezahvalna, da nek odj... s tom T. i slicno. Mislim da pretjerujem o razmisljanju o njoj i njima. Djevojka zivi ulicu dalje, svaki dan ju vidim. Starija je od mene 10-ak godina, prosjecna djevojka. Da neznam tko je, ne bih ju niti primjetila. Toliko svasta o meni siri, a kad se mimoilazimo, ni ne pogleda me, ili ako primjeti da hodam iza nje, uspori korak i vuce se. Shvacam da je povrijedena, ali ne shvacam sebe: zasto me ta zena toliko zamara i zasto me sve sto se izmedu mene i njega dogodi asocira na nesto sto je bilo izmedu njih?? Za Uskrs nije htio ici mojima niti da oni dodu k nama, toliko sam se osjecala jadno, na poslijetku sam cijeli dan sjedila s kolicima u pustom parku i plakala. Stalno su mi se vrtile slike gdje je kod njezinih, njezine bake, tetke, drustva.. Za prvi maj mi je rekao da sa mnom moze samo kod svojih na rucak, a dan prije ga par prijatelja zvalo da dodemo na rostilj s djetetom bar na sat, dva ali je odbio. Povrijedena i bijesna sam zvala moju obitelj i svi su bili kod nas cijeli dan, nisam ga ni pogledala, a kipio je. U zadnje vrijeme ga niti zovem, niti ga cekam, niti ga pitam da li mozemo otici u trgovinu.. sve kupim i obavima sama. Pobrinem se za dijete, skuham, pocistim, a prema njemu sam dobra. Sutim. Jucer me pitao zasto sam tako tuzna i povucena, a ja neznam sto bih mu odgovorila jer opet bih rekla isto i opet bi poludio pa sam rekla da sam umorna, da bi mi navecer napravio scenu na veceri kod svojih jer sam se usutila kad mu je mama prebacila kako je za T. trazio posao a sad mene tjera da sama trazim. Pocela sam se odmicati od svih koji ju i imalo spomenu, al stalno mi nesto nju asocira i to me psihicki unistava. Molim Vas, dajte mi nekakav pametan savjet jer sve mogu rijesiti ali tu opsjednutost i takvo nisko samopouzdanje ne znam kako bih. Hvala puno unaprijed!