Pozdrav drage moje.. Voljela bih cui misljenja i savjet,dobro bi mi doslo.. U braku sam 3 godine,imam bebu od 2 godine. Nezaposlena sam i studiram,to mi je bila zelja i htjela sam biti koisna,no i ovako se cesto osjecam "beskorisna" jer ne doprinosim "finncijski" i cesto cujem onu poznatu recenicu: ja radim! Cesto se lose osjecam zbog toga,oliko god da se trudim imam osjecaj da se to ne vidi. Moj muz je veliki radnik,vrijedan i sposoban,doista nije mu tesko. No kad dodje kuci,preumoran je,pruzi mi pokoju receniu i zavali se pred tv. Ja razumijem da je umoran,ali ponekad uopce ne posvecuje nimalo paznje ni meni,ali ni djetetu..Sama sebi cesto govorim proci ce,nekad ispalim i zestoko se posvadjam,nekad pokusam da pricam,ali imam osjeaj da mu na jedno udje na dr.izadje..Samo kaze da ja zvocam i da mi uvijek nesto smeta. Spremna sam se i truditi i sv uciniti da ovaj brak traje,ali ne mogu bas sama,bez razgovora i dogovora..To mi vec ide na zivce,da se ceso zapiam kako dalje.. :( Jeli doista problem u meni??