Pozdrav dame, u vezi sam dugo i planiram suzivot s deckom. Muci me to sto i dan danas osjecam prisustvo njegove bivse u nasoj vezi. Stalno npr. neke pjesme koje nemaju veze s nasom pricom. Cak su ga sada na proslavi Božića i dečki zezali kada je zapjevala jedna pjesma koja govori o neprezaljenoj ljubavi i onoj koja se nikad prežaliti neće i onda mu govore neka samo pije... Inače on je tu curu povrijedio i umalo nakon tog upoznao mene. Ona je bila spremna da mu oprosti, međutim ostao je samnom. Ma jedna tipična priča, prelaska iz stare u novu vezu, ali pitam se hoćul se uvijek osjećati kao da sam mu ja drugi izbor i to kad puste neku pjesmu da je posvećuje njoj i da pije zbog nje čak... Mozda mu je krivo što ju je povrijedio samo, mozda se kaje što nije ostao s njom, jer neke stvari su mu vremenom zasmetale kod mene, a kao ona nije bila takva, mozda je to samo muska sujeta i ego, jer eto ona je sada s drugim u inozemstvo otisla. Pa priče njegovih frendova, svaki je kao nešto patio za prvom "neponovljivom" curom... Osjećam se jadno i kao da uopše nije do kraja moj, osjećam se kao drugi izbor, kao da me niko ne poštuje. Nije to sad tolika prisutnost kako vam se uciniti moze, ali smatram da nakon svega uopste ne treba da je bude. Pomislim da ne treba da tom uopšte pridajem značaj, pa onda da treba lijepo da pričam s njim iako me strah da ću ga povrijediti i naljutiti ili čak me nekada uvati ljutnja da kažem sana sebi odi i ti , pa će on da i za tobom patiti. Kako biste se vi osjecale i postupile?