Pozdrav cure! U vezi sam nekih 1i pol,zivimo zajedno skoro od pocetka.Uvijek je bilo nekih nesuglasnica,al sam se tjesila da je sve to normalno.Medjutim ono sto mi se u zadnje vrijeme pocelo motati po glavi je da mi jako fali moj "stari zivot"prije ove veze....izlasci,frendice i ona neka opustenost...ne znam da li je doslo do zasicenja s moje strane ili sto...vec sam priznala sama sebi da sam pogrijesila s brzanjem zajednuckog zivota...volim ga,al imam osjecaj da me sve ovo lagano gusi...imamo problema s financijama i to me dodatno ubija...on bi djecu,a i mi jedva ovako krpamo kraj s krajem...on kaze stisli bi se,ja se ne zelim stiskat ,jednom ako cu imati djecu zelim im priustiti kolko tolko normalan zivot,a ne puko prezivljavanje...bas se lose osjecam i ne znam kako si pomoci...znam sama moram odluciti,a ni sama ne znam sto zelim...grizem se vec neko vrijeme i bjezim od sveg tog,mislim proci ce,al ne prolazi...trebam podrsku i savjet...