Pozdrav cure! :) Sa dečkom sam godinu i 7 mjeseci.. volim ga najviše na svijetu, sex je u redu,u početku veze bio je divan, po zimi pješke dolazio sa drugog kraja grada ako kažem da mi nedostaje, ja se naljutim on leti da se sve popravi, zvao 10 puta na dan, djelio sve svoje dojmove samnom,poklanjao sitnice, uvijek inicirao susrete,osjećala sam se kao princeza..Ali kako to biva, sva idila je počela nestajati nakon nekoliko mjeseci.. Ja sam ostala ona stara brižna i nježna kao i na početku, a njemu su postale važnije druge stvari..rekla sam mu sve što me boli i smeta puno puta, ali kako to muški um ne registrira ništa se ne mjenja.. osjećam se grozno! stalno imam osjećaj da dajem više nego što primam,počela sam gubiti samu sebe i budit se nezadovoljna i ljuta na cijeli svijet. Povrijedi me, ja plačem cijelu noć i on zna da sam tužna,ali svejedno bezbrižno izađe sa prijateljima i bude mu super.. imam osjećaj da ga ne zovem 10 dana da se vidimo, da nebi ni primjetio...Nije on najveći negativac na svijetu,ni muška svinja, voli me, zgodan je i razuman..ali ja se stalno sječam svih onih situacija zbog kojih sam ga i zavoljela, lijepih riječi, pažnje i nemogu se pomiriti s tim da toga više nema.. ako kažem da mi to nedostaje on frkče kako samo prigovaram, bla bla bla.. dajte neku riječ utjehe,pametan savjet..kako da ga podsjetim da sam ja žena i da se počne tako ponašatii? hvala:)