Pozdrav cure, Ne znam trazim li savjet ili kakav mogu dobiti za ovu moju pricu, ili jednostavno mi treba ispusni ventil... Prije mozda malo vise od godinu dana sam izasla iz 3-godisnje veze, to je preboljeno... Sad vise od godinu dana ne uspijevam pronaci normalnog momka. Prilika imam. Svi ti momci su lijepi, pametni, uspjesni, bogati al, znam da je ruzno ovo reci za nekoga, al prazni. Tatini sinovi koji su navikli sve imati. Imam 23 godina, lijepa sam, obrazovana, studirala u Americi, al to nije platio moj bogati tatica, niti sam upala preko stranke vec sam svojim trudom i radom dobila stipendiju za studij. Pored studija u Americi sam i radila, izdrzavajuci sebe i pomazuci svoje roditelje. Dolazim iz neke normalne porodice, nikad nismo imali previse al nikad nismo ni oskudjevali. Kao i sve djevojke, volim se lijepo obuci, i uvijek sam dotjerana.Govore mi da momci ne vole stalno dotjerane djevojke, al to je jednostavno dio mene, i ne namjeravam se mjenjati za nekoga. (cisto da steknete dojam o meni) Imam osjecaj da privlacim pogresan tip muskaraca (inace nisam onaj "svi su oni isti" tip cure). Kad god nekom odlucim dati priliku, uvijek me razocaraju. Uvijek ista prica, svi oni zele samo lijepu I uspjesnu djevojku za pokazivati, sve to izgleda tako savrseno a iznutra tako prazno. I upoznam finog momka, koji ce na kraju ispasti sin nekog tajkuna, kad smo se upoznali nisam znala ko je, to sam saznala tek nakon nekolike sedmice dopisivanja, stvarno smo kliknuli, dopisivali bi se do 5-6 ujutro.. i saznam ko je, i onda, vodeci se za proslim iskustvima otpilim ga, stvarno nemam snage za jos jedno razocarenje.. Jos uvijek se mi cujemo, al pristao je na ulogu prijatelja. I tako stalno, kao da se vrtim u krug. napokon upoznam jednog finog momka koji je susta suprotnost ovim tipovima, i javim mu se nekolika puta al on nije zainteresovan za mene. Nije me to nesto previse pogodilo, jer Boze moj, ne mozemo se svi svima svidjati al imam osjecaj da se ne svidjam “dobrim” deckima. Ja se stvarno ne oblacim izazovno, niti pijem, ne izlazim previse.. stvarno sam skromna I obicna djevojka koja zeli obicnu vezu, vezu u kojoj cu se osjecati sigurno i voljeno,a ne kao privjesak. Totalno sam izgubila nadu da cu upoznati nekog, izgubila sam volju za izlascima sa momcima, evo subota vecer ja sjedim doma za kompom pisem vama. Ne znam da li je radim nesto pogresno, mozda misle da nisam materijal za ozbiljne veze, nekad pomislim da pristanem na neku takvu vezu jer me iskreno strah da cu ostati sama.Moj bivsi momak je nakon prekida pricao da sam bila sa njim radi novca, sto je daleko od istine, vratila sam se iz Amerike da bi bila sa njim jer sam ga iskreno voljela,i onda razocarenje I to veliko od njega al to je druga prica. Sve mi prijateljice planiraju vjencanja a ja jos uvijek sama. Mozda cete misliti da pretjerujem, al cinjenica je da mi niko “normalan” nije prisao vec vise od godinu dana, I kome god sam dala sansu samo sam se razocarala. Skroz sam se povukla u sebe, pravim nakit, pletem, sijem, ne pamtim kad sam navecer izasla u provod, jednostavno nemam motivaciju, ni volju ni zelju. Ne znam ni koji savjet trazim, samo sam imala potrebu da se nekome kazem sta me muci, jer me niko ne shvata ozbiljno a mene ovo muci, jer svako ima nekoga osim mene.