Pozdrav cure.. E ovako ovo što mene "muči" već par dana možda će vama izgledati smješno,sebično il što ja znam već, ali ja sam morala podjeliti ovo s nekim. Naime s dečkom sam već 5 godina u vezi, slažemo se jako dobro kao bračni par i mnoge stvari već dijelimo iako još ne živimo skupa. Naime ono što mene na neki način muči i ide mi na živce je to da će ovo biti već druga godina za redom kad nećemo moći nikud za doček Nove Godine..Na početku veze kad sam s njim pošla nije imao posao i također nismo nikud išli, onda mi je dvije godine za redom iza toga priuštio nezaboravne dočeke u drugom gradu, pa sad opet ovu zadnju nismo nikud išli jer nismo imali novaca tako da nećemo ni ovu kako stvari stoje. On sada radi,ali ima jako puno troškova i svega da jednostavno ne može priuštiti nam neki doček.. Mladi smo još uvijek i nekako mi fali da putujem, da izađemo skupa na večeru itd. a to nije uvijek moguće kao ni naš doček ni ove godine.. Mene jest da to živcira i žao mi je jako, ali nekako se strpim da mu ne pregovaram zbog toga jer znam da bi napravio sve da me nekud odvede ali jednostavno nije u mogućnosti. Ja ne radim i studiram još, kadkad imam novaca koje dobijem od rodbine za Božić itd ali to nije bog zna koliko da bih mogla nešto s tim. Jedina stvar koja me tješi je to da je dobio ponudu za posao u Njemačkoj gdje će mu plaća biti super i plaćen stan, i vidim da i njemu smeta trenutna neimaština i non stop mi obećava kako će iduće godine kad ode u Njemačku priuštiti mi sve što do sad ja i on nismo mogli, i naravno vjenčati se za koju godinu i ostati u Njemačkoj.. Da se razumijemo, ja sam s njim pošla kad nije imao nikakav posao a još manje nekog velikog novca, navikla sam na te stvari ali ponekad mi je tako teško i tako jadno se osjećam kad oko sebe vidim moje prijateljice koje svake godine idu nekud sa svojim dečkom na 2-3 dana a ja ne mogu ni na jedan.. I gade mi se ta pitanja ljudi oko mene-gdje ćeš za doček? A ja ono samo slegnem ramenima i kažem da ne znam... I ona pitanja kad me poslije dočeka svi oko mene pitaju-gdje si čekala novu godinu? ,pa vrištala bi od muke. Još uz to moram izmišljati da smo negdje bili jer me je sram reći da je on sjedio kod sebe doma a ja kod sebe....Tako se teško nosim sa svim tim, teško mi je jer i njega gledam kako je nesretan jer ne možemo nikuda...I oboje još uvijek živimo s roditeljima tako da ni kod njega ne možemo ni kod mene jer oboje imamo punu kuću ljudi na taj dan.... Jednostavno sam zbog toga živčana i tužna zadnjih par dana, jer znam da se to sve bliži a ja uopće nemam potrebu išta planirati... Kupit ću mu neki mali dar za Božić da ga bar malo razveselim a i sebe jer sam i ja vesela kad je i on. Iako mi je jako teško i stvarno sve potiskivam u sebe, ne želim mu pokazati da sam nesretna zbog nekih stvari ali više ne znam kako pogotovo u zadnje vrijeme..Svi savjeti ili utješene poruke bi mi dobro došle, da malo smirim osjećaje u meni, jer o tome nemam baš s kim razgovarati, pogotovo s ljudima danas koji jedva čekaju da nemaš i da ti ne ide u životu. Hvala.