Pozdrav,
Ne znam s kime bih vise razgovarala na ovu temu, pa sam odlucila da ovdje potrazim savjet. Naime, u vezi sam vec 4 godine (ja 26, momak 29 - oboje zavrsen zavrsen fakultet, on radi - super plata, ja trenutno nezaposlena). Zivimo zajedno u iznajmljenom stanu vec godinu dana. On ima svoj odvojen sprat kuce (gdje mu i roditelji zive), te ga je opremio sa svim - osim grijanja, ali tamo ne zivi.
Na spomen braka, uvijek se svadja. Jasno sam rekla da zelim da se udam i sto prije zatrudnim (jer imam dosta zdravstvenih problema-ginekoloskih). Na neki nacin smo se "dogovorili" da cemo se vjencati sljedece ljeto, ali i to kada spominjem, njegove reakcije se : ne znam sto pricas o tome, jos te nisam zarucio. Ja sam pricu o braku pocela jos prosle godine, nadajuci se da cemo se vjencati ove ali tome ni traga ni glasa. Njegovo opravdanje za sve je: nisam jos zavrsio stan, kad zavrsim grijanje i sve sto je potrebno tad mogu-moj odgovor na to je bio uglavnom ako je problem jedini to, da bi te radove mogli uraditi od para koje bi eventualno dobili od moj roditelja ili od svadbe.
Ja ne znam vise sta da radim, da li uopste ima vise ista od ove veze? Jednom sedmicno se svadjamo oko toga, i na vrh mi je glave svega.
Nisam iz male sredine, zivim u drugom gradu odvojena od porodice i u ovom gradu sam ostala (nakon zavrsenog fakulteta) samo zbog njega.
Da li cekati taj prsten, il jednostavno pustiti sve niz vodu jer nemam vise volje ni za svadjanjem niti za "preklinjanjem"?
Molim Vas da me ne napadate!
Jednostavno osjecam da sam spremna za brak i djecu, i da to bas zelim.. ali sta kada druga strana nije za to?