Potrebna mi je pomoc. Nalazim se u situaciji da se cujem s jednim deckom vise od 3 godine, preko mobitela. Nismo se niti jednom vidjeli, a upoznali smo se slucajno putem interneta.Cak neznamo u potpunosti ni kako izgledamo. Ja se njemu pojom pokazati cijelu sliku jer imam dosta viska tamo gdje ga nebi trebalo biti i bojim se ako me vidi cijelu nece vise htjeti razgovarati samnom. Cujemo se svakodnevno. U vecini slucajeva on se uvijek prvi javi. Nismo se niti jednom posvadali, nikada nam nije ponestalo tema za razgovor. Ni sama neznam kako da to objasnim. Imam osjecaj da sam poludila, da to bas i nije normalno. Da stvar bude gora zivimo na suprotnim krajevima RH. Svaki put kada se dogovaramo da se sretnemo nesto iskrsne, ili meni ili njemu. Kao da nas nesto sprijecava u tome. Bojim se da mi je stalo do te osobe sa suprotne strane zice i vise nego sto mislim. Jednostavno ne mogu odgonetnut svoje osjecaje. Da li su razgovori s njim potreba ili navika. Imam osjecaj da nije niti jedno niti drugo. Ali sada mi vec polako smeta sto nikako da se vidimo. Jos je teze sto oboje radimo. I nemamo bas previse slobodnog vremena. Luda sam ako mi se ne javi, a bojim se da sam se zaljubila.?? Ne zelim mu biti dosadna oko susreta. Zelim mu priznati da osjecam nesto prema njemu, nesto sto neznam sto je? Potreba za razgovorom s njim, navika, ili zaljubljenost? Sve mi je teze kako dani idu i vise nemogu bit mirna ako se necujemo. Htjela bih s njim razgovarati danima da mogu.. Jesam li stvarno zaljubljena ili mi se samo cini?? Uh.. Pomozite mi ako mozete jer ovo je uistinu grozno. A nemam hrabrosti razgovarati s njim o tome sto bi bilo da se zaljubim, da sam se zaljubila??... Pomozite ako ikako mozete.. Znam da ovo bas i nije normalno...