Postovani!Yivim u braku 8 godina i imamo sina od 9 godina.Radim kao i moj muz i zajedno sam sa njim sve sticala....Medjutim i nakon devet godina ne uklapam se u sredinu u kojoj zivim,ne volim ni kucu,ni okolinu.Na izgled se uklapam ali to je samo prividno.Vrijedim za jaku zenu,sposobnu i vrijednu...tako bar kazu...a ja cini mi se bjezim u posao jer sam nezadovoljna brakom...Dobar je moj brak...sve imam...ali pitam se jeli to ono pravo.....mislim da nisam sretna jer meni treba ljubav koju ne osjetim prema muzu pa ga cak ni u krevetu ne zelim....on me veli na svoj nacin,dobar je muz iako sam mnogo truda ulozila da ga takvim napravim....znaci ni od pocetka ga nisam prihvatala.....cesto mislim na rastavu ali i na sina...na kraju sam se cesto pitala dali je sa mnom sve u redu,dali ja mogu da volim a pogotovo sto moj muz kaze da je mene tesko pratiti u zivotu....sve manje imamo zajednickog u zivotu....tamo gdje ja uzivam on se osjeca sputano...molim Vas da mi posaljete svoje misljenje o ovoj mojoj situaciji