Poštovani, Sa momkom sam već godinu dana u vezi. na početku je bilo malih trzavica, tipa igra macka i mis, jer je on kao navodno osoba koja se tesko moze zaljubiti u nekoga, da bi poslije pola godine,kada sam trebala da idem u italiju on shvatio kako sam ja u stvari njegova ljubav,elem, ja sam se vratila iz italije vise radi njega,jer shvatila sam da ga pravo volim, skupa smo jos uvijek, cak mogu reci jednim dijelom i zivimo skupa.njemu su 32god meni 29, iskreno ja nisam pristalica dugih veza,to mi je gubljenje vremena,imamo doduse ok konverzaciju,ali, naravno ja uvijek zapocinjem. o braku pricamo kroz salu,tako da ja neznam sta da radim, mislim da se on boji te bracne obaveze,pa zato mozda nikad ne pricamo ozbiljno na tu temu ja i on,a s druge strane ja nekako u zadnje vrijeme osjecam da bih htjela porodicu,naravno i mene je malo strah tih obaveza, ali mislim kad se ljudi dobro razumije i vole sve ce biti ok. moje pitanje glasi kako da ozbiljno podem da pricam sa njim na temu ja i on sutra, malo mi je beze da opet ja insistiram, nekako ocekujem da on prvi pode, a ako oboje budemo sutili i samo se zezali bojim se da cemo sve upropastiti. sta da radim, pozdrav