Postovani,

Razvedena sam. U vezi sam sa 9 godina mladjim muskarcem. Nikad nisam imala toliko paznje niti ljubavi kao sada. Odlicno se slazemo i osjecam koliko me voli na tisucu razlicitih nacina.Ipak, muci me jedna situacija pa Vas molim za vase misljenje o svemu. Kada smo odlucili da cemo biti skupa jer se odlicno slazemo i ispunjavamo jedan drugog on je ostavio bivsu djevojku. To je bilo prije dvije godine.Njegova majka je toliko razocarana u to, kao i u cinjenicu da je radije sa starijom od sebe i majkom dvoje djece, nego sa vrsnjakinjom, da ga vrlo cesto pita „ da li je to sa mnom rijesio“. Valjda misli da je nasa veza cisto seksualna i da ce ga zelja za mnom popustiti, te ocekuje da ce me uskoro ostaviti. Njeno je misljenje da ono sto mu ja mogu pruziti i njegova bivsa moze nauciti. Ta zena ne zeli ni cuti za mene. Razumijem njen bjes, ali zar majka ne bi trebala biti sretna sto sin ima kraj sebe osobu koju on zeli i koja ga ispunjava. Kako mu majka ne bi bila jako lose, on odgadja da se preseli u stan koji smo kupili i zajedno uredili. Jos uvijek zivi sa majkom. Kad god ga pitam zasto jos nije u nasoj kuci, u nasem kreveticu, odgovor je uvijek drugaciji. Ili bi mu zbog toga mama bila jako lose, ili nije siguran da ce moci voljeti moje decke onako kako ja zelim, ili ceka da ostanem trudna ( vec 10 mjeseci pokusavamo dobiti bebu ). Uvijek je neki razlog koji je u stvari neki izgovor za konkretan odgvor koji i on kaze jos uvijek ne zna. Zeli sa mnom dijete, zeli zajednicki zivot, zeli me usreciti.....ali...ne razumijem. Tesko mi je ovako, jer vec dvije godine zivim u nadi da cu ga sa koferima ugledati na kucnom pragu i da cemo nakon napornog dana zajedno jesti, odmarati, odgajati decke, nasu bebu na kojoj radimo.... Tesko mi je vec tako samoj sa klincima, sa odgojem, sa zadacama, sa poslom koji je isto naporan. I on kaze da mu je vec jako naporno zivjeti na dvije lokacije. Vidimo se skoro svaki dan, ali meni to nije dovoljno. Treba mi da bude uz mene i danju i nocu. On kaze da ga imam uvijek i da je stalno uz mene. Unazad mjesec – dva vec vrsim ogroman pritisan na njega, ali ga ne mogu niti zelim ucjenjivati na nacin da dodje ili ce me izgubiti. Ne zelim da dodje ovdje ako ga to nece usreciti ( a on kaze da je presretan ovdje ), jer zelim da je to ono sto vidi u meni. Sreca. Kaze da sam mu sve na svijetu i da bi umro da me nema. Samo mi je sve to vec uzasno tesko. Zelim mu kuhati, prati, docekati ga umornog sa posla, dati mu obitelj, grliti ga nocima. Ne razumijem zasto ga jos nemam ovdje a kaze da mu dajem sve sto mu je potrebno i da u meni ima sve sto zeli ostatak zivota. I on je meni bas sve sto trebam i sanjam. Sto da ucinim da mu objasnim koliko bi nam bilo lakse da zivimo zajedno. Ne razumijem zasto jos nije ovdje a voljela bi shvatiti.

Hvala na savjetu!